
Jesam ikad spomenula da mrzim depiliranje?
Nisam?
E,pa sad ću.
Mrzim. Na kvadrat.
Sve je počelo još negdje u 6.osnovne, kad me frendica nagovorila da iz dosade obrijemo noge.Nije da sam imala šumicu na nogama, samo sam se osjećala dovoljno starom za takve stvari. Hm,da,dovoljno stara za gluposti,to sigurno...
Uff, kak su nam noge glatke bile.Milina... A,nakon toga je nastao kaos...
Kolko puta sam ljuta bacila britvicu u zid, na brzinu se depilirala, porezala i raskrvarila, žudila za zimskim danima dok nisam trebala misliti o tome, živcirala se zbog tvrdoglavih dlačica koje počnu rasti nakon samo pol dana glatkoće, klela sve one "magične" kreme, pjene, recepte,metode, savjete itd. koji ne pomažu, nosila duge hlače ljeti jer noge jednostavnu nisu bile za izlaganje dnevnom/noćnom izlasku...
Sad,sjedim za kompom, donekle obrijanih nogu, porezana sa svih strana.I to zbog Malog. A,navečer se neće ni sjetiti poslati poruku, pitati jel dogovor vrijedi i dal ćemo se vidjeti.(p.s.nije da ga bum odvela nekud na sex,al ak se kaj zalomi...) I onda ću opet biti ljuta na samu sebe i pomisliti :"A,jesam ti rekla......još uvijek padaš na njegova lažna obećanja!"
Da, padam. Nažalost.
Ajd,nek se dečki jednom depiliraju za nas, pa nek vide kak je nama curama!
Update:
Bio je vani.Al je rekao da nije vani.
Ma,odi si navlačit maloljetnicu neku,nemam više živaca ni volje za tebe.Dosta!!!