
U svojih 20 godina nisam išla na spoj.
Znate, dečko vas pozove na kavu,da se upoznate, da popričate...
(spoj ne smatram sastanak nakon subotnjeg brijanja)
Do nedavno.
Dopisivala sam se 6. mj. sa jednim dečkom, kad je on predložio da se možemo nastaviti dop. vikendom do kasnih sati ili se možemo naći i popričati u stvarnom svijetu.
Uhvatila me panika.
Što ako se razočaram?
Ne samo fizički, nego i ostalo.
Zna se da je RL jedno, a net nešto drugo.
Al,tko ne riskira, ne profitira.
Dogovorili vrijeme i mjesto.
Stojim kod sata, čekam. Dobro, ima puno ljudi oko mene, ako je neki pedofil, netko će čuti moje vrištanje.
Prepoznajem. Ufff. Ok, nije tak strašno.
Tj.,nije uopće loše.
Sjedimo na klupici u parku i pričamo. Tj.on.
Zašto? Mene kod upoznavanja novih ljudi ulovi sram, nervoza, ne znam gdje bi pogledala, manje pričam, više slušam.
Nažalost, primjetio je to. Al, ispalo je slatko.
On broji moje jao, ja njegovo zezam se.
Sat i pol je prošlo vrlo brzo.
Prati me doma.
Opraštamo se uz dogovor da ćemo se čuti.
(čuli smo se odmah drugi dan, he he)
Hm,bit će zanimljivo................

Koji je to zvuk?!
pogleda na mobitel. 7:30
Fučke.
O,ne. Maturanti.
Prokletsvo stanovanja kraj škole.
Svaki vrag se čuje.
Počelo je ludilo u mojem gradu.
Fučka se, pjeva, šprica vodom....
Ima ih svakakvih. (bila sam prelijena pogledat kostime, kasnije ću)
Sve me strah izaći van ovih dana. Ne ću biti vesela ako me zaliju.
Vratilo me to 2 god. unatrag, dok sam ja u ovo isto vrijeme paradirala sa svojim razredom. Bili smo čudno maskirani, al radili smo svi iste gluposti.
Bilo je to najboljih tjedan dana mojeg školovanja.
Čitam gradski forum. Dilema:majice sa natpisom ili kostimi?
Osobno sam za kostime.Zašto?
Zato jer je to gradska tradicija. Dok jedni posežu za majicama bedastih natpisa (a, uvijek ih ima), mi smo bili za kostime.
Uvijek se nađe netko tko će reći da mu je bzvz dati 100-200 kn za neki kostim koji će mu stajati u ormaru.
Al, vjerujem da će ti taj kostim jednog dana nešto značiti, bar će te podsjetiti na neku davno zaboravljenu uspomenu.
Naši kostimi su bili neobični, vjerujem da nas nitko ne će kopirati (bolje im je), stoji u ormaru i svaki put dok ga vidim, sjetim se kako sam tih dana bila vesela,pjevala i plesala do iznemoglosti....
Da, bili su to lijepi dani.
Sad su samo uspomena.
a, vi, majice ili kostimi? zašto?
I,dragi maturanti, zabavite se ovih dana. Bez pretjeranih gluposti.

Neki koji me već dulje vrijeme čitaju, znaju da sam pisala o "Zašto muškarci vole gadure?".
Knjiga pravila. Tko, kako, gdje, zašto, muškarci vs. žene.
Pročitala, proučila, al očito ništ iz toga naučila.
Škicanje jednog dečka napokon se pretvorilo u nešto više od toga.
Ne znam jel alkohol bio kriv/zaslužan za to sve, al ne žalim se.
Najgore je dok nekoga toliko dugooo želiš imati uz sebe, kad ti se to dogodi, požališ, jer nije ono što si mislio.
Ok, nije mi se to dogodilo. uff :uzdiše: Bilo je i više od očekivanog.
Par kava poslije toga, dugi i zanimljivi razgovori,hvatanje na klupici.....i onda glupo pitanje, postavljeno sa moje strane, koje sve prekida.
"I,kaj je ovo između nas?"
Zašto?
Zato jer imam predugački jezik, pitam ono kaj ne trebam, dopuštam da se sve to zakomplicira.
Još sad razbijam glavu jer sam zeznula nekaj u čemu bi uživala.
O,da, bi.Jako.
Već 2 dana bježim po sobi, dajem jesti, piti, mazim, pazim, gazim...
Babysitterica sam.
Zecu.
Da, dobro ste pročitali.Zecu.
Braco donio zeca iza dalekog mi grada, da ne bude sam u stanu.
Malo bijelo krznato biće s prodornim crvenim očima. (sick)
Kako braco ne zna baratati sa životinjama, zeko je pripao meni, na čuvanje.
Sate provodi na mom balkonu, malo spavajući, a više trčeći okolo.
U početku je bio zanimljiv, a sad me polako živcira.
Ne da mi se stalno bježati za njim i 100 godina ga pokušavati staviti u kavez, a on trči okolo.
Ah, tak mi i treba kad obožavam životinje.........