subota, 28.04.2007.

You can sew it up but you still see the tear...........

Nedavno sam imala muke sa kupnjom crnih hlača.
Al, dok se radi o trapericama, to je još gore.

Dok si niska, imaš izražene bokove, jači gornji dio nogu, mali trbuščić (kojeg se siiiilom želim riješiti, što prije) potraga za odgovarajućim trapericama nije jednostavna.
A, dok se i nađu savršene traperice, one su predugačkih nogavica i široke u struku.Čak i ona rit napravi lufta gore!
Tako sam našla hlače (p.s.New Yorker, blaženi, a tako daleki City Centar) i pritom se razveselila, jer sam smršavila za 1 konfekcijski broj, možda i 2, ko bi znal te njihove američke brojeve. Pih!
E,da, uobičajeni problem-predugačke nogavice i široke u struku.
Da uštedim 20 kn, majka skrati hlače.
Jeeeee, al ovaj put sam to morala radit ja.

Ja-koja škarama reže ko da ide na vrh planine i boji se da bu joj šivača mašina primila prste?!?
Ne može biti bolje.....

Skužila sam da mi je lijeva noga kraća od desne. Hm, znam da sam spec u nekim stvarima, al još i to!? Ajd, recite da i vi imate takav slučaj....
Koordinacija ruke-noga mi baš ne ide. Već vidim kak bu mi zabavno vozit auto...

Nakon 100 put krivo prepeljanog konca, krivudavih crta, živciranja i smijeha....traperice su skraćene. Moje remek dijelo je gotovo.
Sad to samo treba nositi.....

Šivača mašino, vidimo se, ne tak brzo......

ponedjeljak, 23.04.2007.

...........................

Odrasle?
Ne.
Djetinjaste?
Da.

Subota navečer,mora se nešto piti.
Kak je to dok 4 cure odluče sjesti u auto ( da,da,svi imaju vozačku,osim mene, naravno) i upute se na benzinsku?
Prvo vozačica fula izlaz s puta, pa od kočenja publika iza skoro završi naprijed.
Dođu na benzinsku, pa stanu na onom za točenje (vidite kak sam upućene u te auto spike), sve dok ne shvate da nisu zbog toga došle.
A, striček je već krenul da natoči....
Uđu u dućan, sa smješkom na licu.
Pogled lijevo.
Hello Kitty! Štrumpfovi!
Tolko smo bile opčinjene time, da smo zaboravile po kaj smo došle.
LaRamie stoji i samo govori:"Alkohol!"
.........nije da me Hello Kitty ne privlači. ne ne.
Stanemo pred policom s alkoholom. Kaj bumo?
Svaka bi svoje pila.
Kupljeno-votka, juice.Štrumpf lizalica.
Sporazumno.
Najbolja fora- dođeš na blagajnu, a teta prodavačica te pogleda s blagim smješkom,pogledom ispod oka, : "Cure, imate 18?"
Hello Kitty nas je zeznula.........
Ah, kad ću već jednom kupiti nekaj zabranjeno bez osobne.
Hm,nisam ja kriva kaj izgledam mlađe.

Votkica je prošla kroz naša grla, kak koju vudrila.
Izlazak nam je malo u magli.
Svašta je tu bilo.
Zabranjeno ili ne.
Al,i neočekivano.

"hm,da, ljubila sam ga "

subota, 21.04.2007.

...wake me up....

Neki bi rekli da sam ovih dana jako živčana.
Pa, istina.
Neki bi rekli da ovih dana nisam dobro društvo.
Pa, istina.
Neki bi rekli da se ne trudim dovoljno oko nekih stvari.
Pa,istina.
Neki bi rekli da hitno moram promijeniti neke stvari.
Pa, istina.

Našla sam se u začaranom krugu.
Vrtim se oko njega kao mačka oko vruće kaše,al izlazak ne nalazim.
Previše se toga nakupilo, zapetljalo.

Smješak na licu je lažan.
Ne želim pokazati kolko me to sve uništava.

Al, vjerujem u bolje sutra .
Da ću se jednog dana probuditi i dobiti volju za borbu.
Borbu za uspjehom.

Trenutačno, te volje nema.

petak, 13.04.2007.

...........................petak 13. ........no inspiracija za naslov...samo točkice i dalje................

Mood:neodlučna i zbunjena
Produženi vikend je završio. Jučer.Napokon.

Crne hlače su kupljene pol sata prije odlaska u metropolu. Predugačkih nogavica, kao i uvijek.Zamrzila sam ih nakon samo 1 dana nošenja. Pih.

Posao hostese je težak, pogotovo dok nemate kaj raditi i dok shvatite da od 10 hostesa samo vi i vaša Cima jedine nešto "pomažete".
A, za to ne dobite ni jelo ni piće. Ni hvala.

4 dana plesa, navijanja, smijeha, čuđenja, komentiranja.....je iza mene. Sve je završilo spoznajom da smo još uvijek daleko od Engleske, Francuske i Nizozemske. Priznajmo, bolji su od nas.
Al, :clap clap: svim curama i pokojem dečku, pogotovo mojim Tratinčicama, na trudu i volji, te upornosti.

Još jedan Uskrs daleko od doma, obitelji. Više se niti ne sjećam kako je to provesti ga u krugu obitelji. Fala, mama, kaj si poslala malo šunkice po teti V. I ono čokoladno jaje! mljac!

Sunce se napokon pokazalo. Svi oblače kratke majčice i pokazuju svoja nakvarcana tijela (cure, ne pretjerujte). Prodavačice na izlog stavljaju natpis "Sniženje!". Hm, kaj preostaje nego nažicat starce koju kunicu. Ipak, ono od prošle godine je out!Još ak imate stipendiju, vi ste car!

Ah, bez stipendije, lošeg načina žicanja starci, odoh se prijaviti u student servis i zaradit nešto para.
Za ove Vansice ću crnčit kolko god treba!

ponedjeljak, 02.04.2007.

Can't Stop, Gotta Date With Hate................

Crnih hlača još nema.
Potraga se nastavlja.............
To mi je kazna zbog brdo crnih majica koje posjedujem u svojem ormaru.

Mislim da posao hostese i nije baš za mene.
Vozat okolo brdo nadobudnih mažoretkinja, gdi je kaj u metropoli (hm,ne znam ni ulice u svom gradu), trčkarat okolo, slušat istu zadanu melodiju najmanje 50puta....
Izazov.Veliki izazov za mene.

"Kak je na faksu?"-trenutno ne postoji gore pitanje.
(osim "Imaš dečka?")
"Super je. Na starom je mjestu,u malo raspadnom stanju. Wiiiihu."
FO svi.

I dost mi je blesavih bivših, "ozbiljnih" ponuda za seks,lažnih nada i slušanja kak im nekaj ne paše.
Nisam vaša lutkica koju pomičete onako kak želite.
Nisam vaša psihijatrica koja će vam reći što da napravite.
Nisam vaše rame za plakanje.
Nisam seks mašina.
Nisam.

Bježim na produženi boravak u metropolu.....