Božićno vrijeme.
Kao i svako malo dijete, voljela sam to razdoblje.
zašto?
Zato jer je sve bilo osvjetljeno, okičeno, božićne pjesme su svugdje svirale, kupovali su se darovi.
Snijeg, grudanje, snjegovići.....
Kićenje bora sa roditeljima.
Božićno jutro i odmotavanje poklona.
Hm, vratimo se u stvarnost.
Snijega nema, nije previše hladno, kićenje bora i nije tak zabavno.
Šta je sutra Božić???
Nemam taj osjećaj.
Tužno.
Još su me frendice neki dan zbedirale,jer su pričale o tome kako je jadno biti sam za Božić(misli se na dečke).
A, kvragu, ne mogu nekoga prisiliti da mi bude dečko samo da ne budem sama.Niti ne mogu sebe prisiliti da budem s nekim do koga mi nije stalo.
Ipak je Mali još, nažalost, u mom srcu, iako on to ne vidi niti želi znati.
Al, zato imam roditelje, brata. I frendice koje me bude iz depre i ostavljaju na životu.
Pogotovo Cima koja se naslušala mojih gluposti i pomogla mi onda kad mi je to trebalo.Hvala ti.
Zato, dragi blogeri, provedite danas i sutra vrijeme sa svojim bližnjima i uživajte. Nadam se da ćete dobiti puno poklona.
p.s.tata, nadam se da si mi kupio novi monitor za Božić, jer mi malo fali da ovog hitim kroz prozor kak je glup!!!!!
Sretan Božić svima!
