.d.u.o.s. .f.a.n.t.a.s.t.i.c.u.s.

nedjelja, 28.01.2007.

..o da, benčić..

Budući da svi pišu moramo i mi malo spomenut benčić.. kao što svi znaju prvu subotu je bio jole, na njemu nismo bile.. P je bila na skijanju a ako nema jedne druga odmah tuguje . drugu subotu su bili gustafi. Na njima je bila samo P tužna što joj S ne ide ali ona te «strane» pjesme ne podnosi organski pa nije mogla ići rofl .. dok je jučer bilo najbolje jer su PiS bile u punom sastavu.. thumbup trebala je nastupat colonia ali pošto su odgodili zbog nepoznatih razloga zamijenila ih je karma.. možda čak i bolje jer su koncerti colonie već isfurani dok na karmi nismo bile još ni jedanput wink . Najprije smo išle kod tanje na pizzu, kolače njami i to i ovim putem joj po ko zna koji put želimo SRETAN ROĐENDAN smokin i puno puno puno dobrih komada.. nut pa smo oko 8.30 krenule za grad malo cugat party pa za benčić.. a na ulazu je bilo j****e kol´ko nas imaaaaa, j****e kol'ko nas iiiiimaa, al najuporniji uvijek opstaju dead .. bile smo do kraja i bome je bilo ZAKON.. bar nama.. dobra ekipa, ok mjuza… sve zakon.. cool naravno ne smijemo zaboravit pozdravit mehaničare barbaru, anu i doru, bebu tanju i kristinu, ninu i lea, marinu, irmu, blesana, tadića, flegota, veblea, edija, deana, kasića, zlaju, capota, krajlicu, ikicu, emira, danijelu, ninu, čicu, davida…….. ma svih…. wave !!!! Ae ae i ćukicu i dariju, ipak su one naše vjerne čitateljice..da nema njih ne bi bilo ni nas hehe zujo mah
Prošli post je bio malo poduži ovaj će biti kratak, tek toliko da se javimo malo.. da se ljudi ne zabrinu da smo opet umrle...joooj… bang
ako nabavimo koju sličicu ju dodamo thumbup wave

| Komentari (13) | Print | # |

utorak, 23.01.2007.

pročitaj...nećeš požalit...

znamo da je post jako dug al je prejebena priča..i mora bit na ovom blogu..eh.. svaka čast onome ko pročita cijelu =)

Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.

Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.

Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastnastave pokazivati ovoliko odanosti.

| Komentari (8) | Print | # |

subota, 06.01.2007.

.....jer za ljubav treba imat dušu....

Milost i nemilost objave novog posta opet je na meni.. (SimpLe), a PLavuSha se i ovog puta dobro izvukla.. ona još to nezna ali sve to će morat nadoknadit sa kamatama.da.da.
Zašto ja pišem post? Jer je mala plava koja je možda još negdje u autu otišla na skijanje i jedva čeka stat na svoje nove skije koje je dobila za Božić Ja samo molim Boga da se vrati u jednom komadu, to bi bilo super.. i pomogućnosti da dođe zdrava.. a ne da u ponedjeljak onaj tamo kaže da nemože u školu i opet me ostavi na milost i nemilost da sjedim sama... Jedino što me održava na životu u ovim danima tuge i žalosti bez nje je to što mi je poslala poruku jutros u 8:50 i rekla da će mislit na mene... ja se nadam da to znači da će mi nešto kupit Rekla mi je i da pazim što radim bez nje.. to je vjerovatno mislila da je ne prevarim.. al je zaboravila da ja to njoj moram reć a ne ona meni... ma sve joj se pomješalo... Ja mrzim zimu, ja čekam ljeto a do tad ću umrijet... Moj je život malo u ku... al znalo je bit i gore...a s obzirom da me očekuju bolji dani sve je ok. Nesmijem ništa reć jer ni ja nevjerujem da će puno stavri ispast onako kako sam zamislila, neki znaju o čemu se radi, a neki će tek saznat ako sve bude ok ... eh da.. ono što svi smijete već sad znat jer da ću napustit Škurinje.. dakle selim se..al ne tako brzo nego tamo negdje na proljeće...a kako ljeto nikad ne provodim doma.. ja sam sebi odredila da će to bit iduća šk godina.. e da.. od onda ću bit na Hostima..
Novu godinu nećemo spominjat kako smo provele jer sam tako ja odlučila.. samo ćemo reć da je meni bila bolja prošla definitivno, a za plavushu..hm.. i neznam baš što reć.. rađe neću ništa, ona će vam to sama... samo znam da će mo je mi bolje proživjet nego što smo je dočekale..
Ovaj post nastao je ..neznam kako da se izrazim.. potaknula me =) Čuxy .. da ona nemora više čitat stari ja sam morala napisat novi..a ona će meni zauzvrat kupit životinjsko carstvo
pussa...

p.s. evo vam još nešto slatko cerek
Volim te bez obzira
na tvoje mane ili vrline
koje te kompletnim idiotom čine.

| Komentari (22) | Print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>