Vidim da nisam dugo pisala... A i nema smisla više... Jednostavno bolje da jednostavno zapečatim ovaj blog. Nikad se ne zna, možda nekad i nešto napišem, ali stvarno mi se više ne da. Stvar je u tome da ima jedan drugi blog na kojemu pišem, doduše, anoniman je, ama baš nitko ne zna da je moj, i nekako, tako mi je lakše. Tamo pišem stalno i nema smisla da pišem na dva mjesta. Eto, samo toliko...
27.09.2007. u 14:05 | 4 Komentara | Print | # | ^
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
A što reći... ovaj sam blog tako nazvala jer mi dosta toga u životu ima veze s plavom bojom- plava kosa, plave oči a i to mi je najdraža boja! Ne, nema veze s Dinamom! (nije da mrzim Dinamo, samo navijam za Hajduk) Mislim da je ovo dosta za početak, pametnija sam kad šutim, bar mi tako kažu.
Scroll images by bigoo.ws
Friends:
Život vukovarca
changes
JOŠ JEDAN MOJ, MALO DUŽI I MALO ROMANTIČNIJI TRENUTAK INSPIRACIJE.... OVO STAVLJAM SAMO KAO DOKAZ DA NISAM (jako) NASTRANA!
Dok se jednom budeš smijao
I sa društvom vani pio,
Zrakom prolomit će se krik
Satkan od tuge i boli.
Znat ćeš da taj glas si negdje čuo,
Al reći ćeš TO JE SAMO NEČIJI TRIK,
Ona me ionako više ne voli.
I tad će sunce zaći,
Dan će postati taman kao noć
I dok krupne kapi kiše
Budu o zemlju lupale jako,
Znat ćeš da nema je više,
Ona daleko morala je poć'.
I trčat ćeš po ulicama
Dok ti se mokra odjeća cijedi,
dat ćeš i zadnji dašak snage,
A u dubini duše
Znat ćeš da više ne vrijedi.
I tada će grom ispustiti zvuk
Kao brdo snova koji se ruše
I u tom trenutku sve će prestati.
Ostat će samo muk
I tvoji koraci
Kako traže put koji vodi k njoj,
Al' nestali su svi znaci...
Kiša je isprala sve,
Više nema putova i staza,
Dopustit ćeš da srce vodi te,
Srce koje lupa iz jenog razloga –
Da opet čuje njen glas.
Jer jedino on otklonit će nemir.
No osjeća srce da ne postoji spas,
Jedna zvijezda više otišla je u svemir.
Ali ti i dalje nećeš stati,
Sve dok ne dođeš do kraja puta,
Tad znat ćeš da je svemu kraj
I molit ćeš Boga da ti je vrati.
Vidjet ćeš kola koja je voze
Negdje gdje ti ne možeš zaći
I shvatit ćeš koliko je patila i plakala
I da možda tamo će veću sreću naći.
I tada past ćeš na koljena,
jer noge te više držati neće
reći ćeš tiho u tami toj
ČUVAJ SE MOJA VOLJENA
VJEČNO ĆU TI DONOSITI CVIJEĆE.
Nad tobom nadvit' će se sjene tamne,
Još ćeš jednom reći OPROSTI...
Iako tad bit će prekasno,
Da si to makar rekao prije
Sad bi se možda ljubili strasno...
Na usne urezat će ti se njeno ime,
Ponavljat ćeš ga dok ti zastaje dah,
I sjetit ćeš se kako te je voljela
Al' više neće moći
Jer uskoro će postati prah.
Reći ćeš da si je uvijek volio,
Više od jave, više od sna,
No reviše si ponosan čovjek bio
Da bi dopustio da ona to zna.
Potražit ćeš tada na nebu znak
da te čuje tvoja draga,
no dugo nećeš vidjeti ništa
baš ništa osim mrkloga mraka.
I tada zasjat će najljepša zvijezda
I znat ćeš da je sretna tamo gdje je
Zamislit ćeš njene oči
I u njim vidjeti da oprostila ti je sve.
Ali što vrijedi,
Kad sam sebi nikad nećeš moći.
I možda ćeš malo mirniji biti
Ali nikada je nećeš preboljeti
I nikada zaboraviti.
Odjednom trgnut ćete njen glas,
Reći će da je više nema u tvome svijetu
I dodati riječi ove:
ZNAM DA TEŠKO TI SE RAZDOBLJE SPREMA,
AL' ZNAJ VJEČNO DOLAZIT ĆU TI U SNOVE.
PROBUDI SJEĆANJE U SEBI
NA ONO ŠTO SMO ZAJEDNO IMALI
JER TO VRIJEDI VIŠE OD IČEGA.
MOŽDA VIŠE NEĆU DOĆI U NARUČJE TEBI,
NO NE DOZVOLI DA POSTANEM DIO NIČEGA...
DOPUSTI DA ŽIVIM U DUŠI TVOJOJ,
JER IONAKO NISAM SRETNA BEZ TEBE BILA,
ŽIVJELA SAM U PATNJI SVOJOJ
I SVAKODNEVNO SUZE LILA.
KRAJ TEBE VIŠE NIKAD NEĆU BITI,
POSTALA SAM JEDNA DUŠA
KOJA VJEČNO SPAVA.
OD SADA PA NADALJE
JA JEDNO TE MOLIM
U MISLIMA ME PROBUDI
I ZAUVIJEK ĆU BITI TVOJA JAVA!
