Sa dva prsta po tipkovnici
nedjelja, 14.10.2007.
Pjesma o jeseni (Dubravko Balent-Costa)
PJESMA O JESENI
Jesen
duboko u meni
progovara jezikom kiša
dok dašak vjetra skida lišće
i ostavlja me golog pred sudbinom.
Dok kapi kiše ubijaju moje snove
raste i širi se
beskonaćna praznina.
Nešto se u meni dijeli
nešto kao putovanje
između svjetionika noći
po burnom moru vjetra i lišća.
Nemoć, snaga i bol
ponos
gorki ponos nad glupošću
rasprodaja života
miris rascvale noći
i zvijezde što trepere kao note
u mojoj duši.
Kad izgubiš izgubljeno
kad shvatiš
bit će kasno.
Ostaće samo zatvorena vrata
toplina što blijedi
sjećanja što peku
vjetar što šapuće tvojoj duši
i kiša nemoćna da spere
prljavštinu i tugu.
Ovo je sasvim obićna pjesma o jeseni
o jeseni duše
i umiranju proljeća,
a sunce odlazi u pakao zaborava.
Dubravko Balent - Costa
Grlim vas pozdravljam i osmjeh ostavljam!
