Osam vjetrova

18 siječanj 2009

Kako prijatelji mogu pomoći našem egu


Si Dongpo, jedan od najvećih kineskih pjesnika koji je živio prije otprilike tisuću godina, za vrijeme dinastije Song, bio je marljiv učenik budističkih učenika. Često je o budizmu raspravljao sa svojim dobrim prijateljem Foyinom, zen učiteljem. Stanovali su u blizini, između njih je bila samo rijeka: Su Dongpo je živio na sjevernoj obali, a hram zlatne gore u kojem je živio Foyin bio je na južnoj obali.
Jednog dana, Su Dongpo, osjeti nadahnuće i napisa ovu pjesmu:

Klanjam se nebu unutar neba,
Tankoj crti svjetla što obasjava svijet.
Osam me vjetrova nije pomaklo
Kad sam miran sjeo na purpurno zlatan lotosov cvijet

Zadovoljan pjesmom, Su Dongpo pozva poslužitelja da je odnese Foyinu. Bio je siguran da će i njegov prijatelj biti jednako oduševljen.

Pročitavši pjesmu, Foyin je odmah vidio da je pjesma posvećena Buddhi i da ističe duhovnu oplemenjenost pjesnika. "Osam vjetrova" iz pjesme su pohvala,poruga, čast, sramota, dobitak, gubitak,zadovoljstvo i jad - sile koje pripadaju materijalnom svijetu i kojima ljudi utječu jedni na druge. Su Dongpo pjesmom kaže da je on dostigao višu razinu duhovnosti, na kojoj te sile na njega više nemaju utjecaja.
Sa smiješkom na licu, zen učitelj dopiše riječ "prdež" na isti list papira i pošalje ga natrag Su Dongpu.
Su Dongpo očekivaše potvrdu i komplimente i strahovito se iznenadio kada je vidio što mu je učitelj zena napisao. Sav se zajapurio od bijesa "Kako se usuđuje slati mi ovakve uvrede, taj ušljivi starac" Zahtijevam objašnjenje!"
Bijesan i uvrijeđen Su Dongpo zatraži čamac koji će ga odmah prevesti na drugu obalu. Tek što su prešli rijeku,nestrpljivo iskoči iz čamca i uleti u hram. Odmah će naći Foyina i zahtijevati ispriku. Foyinova vrata su bila zatvorena. Na vratima je bio papirić na kojem je pisalo :

" Osam me vjetrova nije pomaklo
Prdež me odnio preko rijeke"

Su Dongpo bijaše nemalo iznenađen. Foyin je dakle očekivao da će on odmah doći. Sav je njegov gnjev odjednom nestao jer je shvatio što mu prijatelj poručuje. Ako je zaista tako duhovno profinjen da ga osam vjetrova ne može pomaknuti, zašto tako spremno odgovara na malu provokaciju.U svega par poteza perom i bez imalo napora, Foyin je pokazao Su Dongpou da ipak nije tako duhovno napredan kako tvrdi. Posramljen, ali bogatiji za ovu spoznaju, Su Dongpo se tiho povuče iz hrama.

P.S Kada sljedeći put budete pisali o sebi, onda tekst nazovite "Oda o mom egu". Vjerujte mi: vaš ego će biti sretan, i vi ćete te biti prividno sretni, ali ipak iznutra ćete pjeniti. Zapitajte se zašto!

<< Arhiva >>