Već dugo vremena sam sam. Nigdje duše koja bi se uklapala, nekoga tko bi popunio onu prazninu u ravnoteži kojoj težimo cijeli život. Prolazio sam neki dan kraj mora i pitao se zašto sam sam. Čemu to? I zašto me to tako pritiska. I samoća ima svoje pozitivne strane, barem tako kažu. A pozitivnih strana sve manje ili ih ja sve manje zamjećujem, a možda, samo možda sam ih sve i potrošio. I ostala samoća bez prednosti. Polovica bez ravnoteže. A polovica bez ravnoteže i nema nekog velikog smisla. Dakle ostali smo na početku: imam samoću i imam sebe i osjećaj nezadovoljstva. Čini mi se da je to dobitna kombinacija za loše raspoloženje.
Razmišljajući o svemu postavio sam prvo pitanje samom sebi, nisam li ja previše izbirljiv. Odgovor je bio negativan .Fizički izgled mi ne znači toliko da bih birao, a i sam nisam neki ljepotan. Svakako ne spadam u klasu Apolona. Dakle tu mogućnost smo odbacili. Možda je moj karakter kriv samoći. Nastojim živjeti pravedno i pošteno i mada me to par puta u životu jako puno koštalo, idem dalje istim putem. Dakle i to ne bi trebao, a mislim i da nije razlog. Što mi onda ostaje? Da li je današnje vrijeme jednostavno takvo da se ljubav nalazi istinski kada je najmanje trebamo ili kada smo već digli ruke od nje i potrazi za njom dali zadnju šansu? Da li i ja trebam napraviti taj zadnji korak. Ne znam. Na to pitanje odgovora nemam. Ljeto je, prije neki dan sam bio na autobusnoj stanici i gledao parove kako se ljube. Izgledali su tako zaljubljeno, tako moćno u odnosu na mene samog. Zašto i ja ne ljubim.
Ova priča je postala pretamna, mada mene ne drže tako tamni osjećaji ili manjak istih. Samo je takvo vrijeme. Kada bi rekao da sam sam , lagao bih, ali opet nisam sa nikim. Teško je to opisati, a opet tako je jednostavno. I da se vratim moru: ljubav je kao more: čas je uzavrela poput morske pjene i vala koji se lomi, a čas tiha i plaha poput bonace. I dan za danom mogu donijeti lica ljubavi koja se mijenjaju: sve ovisi ne o moru, nego o vjetru i Suncu.
Sutra sunce opet izlazi na istoku, dan je kraći oko dvije i pol minute, a more je mirno. Dolazi li val ljubavi iz daljine? Ili će i sutra biti bonaca, a čekanje će se odužiti na nekoj drugoj obali i nekom drugom vremenu.
Samo čekati i čekati...