PLAVA MALA
23.09.2007., nedjelja
Ovaj vikend konačno sam doma, nema izlazaka, nema odlazaka kod staraca, samo odmaranje i uživanje. Sa nestrpljenjem sam očekivala ovaj vikend jer nikako da se uspijem i malo odmoriti, em su sad bile berbe grožđa koje me totalno iscrpe jer moji starci imaju dva vinograda i to poprilično velika, a očuh te berbe doživljava jako ozbiljno i pretvara se u gonića robova, em smo dragi i ja bili krsni kumovi, pa tu su još i izlasci i moja alergija od ambrozije koja je svake godine sve gora i gora, već dva tjedna se borim sa njom i jednostavno više nemam snage. Zato sam sad izvaljena (baš tako izvaljena) u fotelji sa sokom od naranče brdom papirnatih maramica i daljinskim u ruci. Kao što je i za očekivati na televiziji ništa,uz ove naše programe čovjek samo može zaspati ili se iživcirati. Totalne gluposti čovjek nema što pogledati, jednostavno je prisiljen gledati big brother i slične reality gluposti. Očigledno to dobro prolazi kod nas jer svake godine ih je sve više i više. Reprize filmova koji su reprizirani već ne znam koliko puta da već svi znaju radnju napamet i ajde barem neka serije koje vrijede i koje idu tokom tjedna, a vikendom ništa. Ma ljudi su ionako prezauzeti odlascima u shoping centre tokom vikenda pa i nema smisla stavljati nešto pametno na program...A mi koji gledamo smo ionako bedasti što gledamo tv pa nam mogu puštati gluposti... |
19.09.2007., srijeda
 Nije me bilo neko vrijeme i moram priznati odmorila sam se od kompa i evo me natrag. Moram priznati da sam razmišljala o prestanku pisanja jer mi oduzima ponekad i previše vremena, ali opet gušt je i teško je odustati. Vjerujem da znate kako je to. Uživala sam,odmorila se donijela neke važne odluke, promijenila se u nekim stvarima. Ovo ljeto je bila svojevrsna prekretnica u nekim stvarima i nekim razmišljanjima. Prestala se nervirati oko gluposti i naučila prihvatiti stvari kakve jesu, prestala analizirati neke stvari koje nema smisla analizirati, i moram priznati da se osjećam odlično. Baš odlično. Sretna sam, uistinu sretna i voljela bi da mi stalno bude kao u ovim trenutcima sad. Prije bi konstantno razmišljala o toj sreći i razmišljala kako to ne može biti stalno tako kako će nešto krenuti po krivom, kako ovo kako ono...sama sebi bi oduzimala te sretne trenutke misleći o lošem.... više ne želim i ne dopuštam da bude tako, prepuštam se tome i uživam u tome, ne razmišljam o tome da li to zavrijeđujem ili kako je meni tako dobro, a nekom tako loše...Znalo se dešavati da osjećam grizodušje kad bi bila sa nekim u društvu zato što sam ja tako sretna, a ta osoba nije, a on(ona) opet isto tako zavrijeđuje...ali danas više ne jer možda i tim osobama jednom dođe sreća, a možda im je i došla, ali ju ne vide...možda ju nikad neće vidjeti, možda ju i ne žele vidjeti, možda previše uživaju biti patnici i ne znaju uživati u sreći...Jer danas kao da se svi natječemo tko će biti veći patnik, tko će se više žaliti rijetko kad ćete čuti od nekoga meni je super, ja sam sretna(sretan) i ne bi ništa mjenjala. E pa meni je super i sretna sam i uživam u tome. Drago mi je što sam se vratila. |
