plava brazda
četvrtak, 22.07.2010.
DOLI, ČOMBE !
Vaka je, puna stabala, Pojana bila prija prvoga rata, kad je služila za žestoke pulitičke govore, a i poslin drugog rata ostale su jedno vrime jošter dvi-tri gušće krošnje, iz kojih se moglo puštavati najjuće parole u cili svit.
Najveće demonstracije protivu bilo koga, posli drugog rata dogodile su se na Pojani, odma nego šta je u Katangi, 17. sičnja 1961. zlikovac Čombe ubija velikog kongoanskoga borca za nezavisnost i slobodu, Patrisa Lumumbu. To će se pantiti u povisti Šibenika, da je prvi i jedini put cili grad usta u obranu čovika kojeg nikad nije vidija, ali je zna da se bori za pravu stvar, protiv imperijalizma, za svoj narod, protiv domaćih izdajnika i korumpiranih beštija. Pa se poslin i Šibenik - kad su bonbe padale po njemu - moga pitati: zašto svit muči? Di su pošteni judi? Vrime je, od ubojstva Lumumbe do danas, svidok da je Šibenik tog dana, 21. sičnja 1961., bija veliki grad, a njegov svit na pravoj strani. Bija san na ton mitingu, i još ga pantin, ka da je bija jučer. Ima san devet godina i skroz razrogačene oči: gleda san u transparente, u jude koji su se popeli na stabla uz Pojanu da boje vidu i da ih se boje čuje kad počnu vikati. Govornici su se redali na balkonu kazališta jedan za drugin, sa sve žešćin i žešćin govorima. Na kraju se čitalo pismo koje će s Pojane ići drito u Ujedinjene narode. Ma, najjača poruka dopirala je iz krošnje jednog stabla blizu đerdina, okle se moglo čuti jedno te isto, po deset puta rečeno: «Doli Čombe, kurbin sine, izdajico domovine!» Pa bi ga iz jednog drugog stabla dopunjava još jači glas: "I Mobutu skupa šnjime!" I dašta, nega – doli, doli, doli! (A sada, kad bonbe padaju po Iraku, Afganistanu, Gazi i drugin mistima u svitu, di velike sile činu najgore zločine, muči i Šibenik, jerbo svi čekaju da nas priuzme i NATO, pa da se poslin more lipo živiti brez raditi, misliti i suosićati.)
Današnja Pojana, kad nije parkiralište, nije za ništa, jerbo više nikog nije briga za nikoga (nego samo da šta prija uđemo u NATO).
Tekst i fotka iz Šibenskog leksikona Ive Jakovljevića
Ne sićan se ovog skupa al se nadan da će se kad-tad štogod sličnog ponovit pa ću i ja s jednog od dva preostala stabla viknit doli ovi !
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig