plava brazda
nedjelja, 21.06.2009.
IZLET
Ovo je štorija o izletu s ...
Prije par godina veli mi prijateljica iz metropole da nikad nije bila na Krki.
O, čoviče, vidila je po svita a nije bila na Krki, ne mogu virovat.
Lako za me, ma ni ona ne može virovat a još manje kome priznat, zalipili bi se novinari ka tić na baketinu, ne bi priživila.
Jer poznata je, spada među 10-tak najpoznatijih žena u nas.
Svako lito dođe par dana ode, uvik na piće potrošimo cili dan, ja odlučila da ćemo ovaj put dan potrošit na Krku.
Srce sezone, za nas 15 -20, uglavnom njezine rodbine ( muž, ćer, mama, brat, nevista itd. ) starih od 13 do 80 godina uzela lipi veliki brod, nek plovu Krkon kako triba.
Čin san je na rivi ugledala da dolazi u minici nije mi bilo baš drago, 3 mornara s broda znaju ko je, a minica joj je puno, puno bolje pasala 25 godina ranije nego sad.
Molila san boga da mornari nemaju digitalac za uslikat ju, bog mi uslišija molitve.
Krenili ispod katedrale, u Skradinu se primistili na brod od Nacionalnog parka, bezbolno prošli recepciju, oću reć niko nikog nije pripozna osin recepcionari mene, neš ti pripoznavanja.
Svita krcato, pod Bukon se ovi moji navalili kupat, ja pazila na njih i s mamom joj pritresala bisere iz ditinjstva i mladosti.
Na Krki nas čekale aute za otić na seosko imanje u zaleđu štogod prizalogajit, ka na primjer ribu i juhu od škarpine i kanjaca šta san ja ulovila, janje s ražnja i tako to.
Poslin kupanja a prije auta valjalo je prisvuć mokre gaće, ova moja mrtva-ladna okrene leđa stazi kojon prolazi pet miljuna ljudi u sekundi, skine kupaći i počasti ih svojon golon, bilon guzicom.
Jedva san procidila :
-Šta ćeš ako te ko pripozna i uslika, jesi li poludila, a ?
Ona manila rukon i nasmijala se, ja u polukomu.
Na imanju bilo super jer smo bili sami s domaćinima, brat joj siša na dno pa se vera po prisušenom bunaru di se skuplja voda za pojit blago, mi ostali navijali, šetali vinogradon ka po Toscani, pričali, smijali se, zaboravila skroz na scenu s Krke.
Oko 10 i po uvečer došla kući, s vrata upalila tv, taman u dnevniku govoru :
...danas na Krki...
Mrak mi je pa na oči, taj djelić sekunde traja je cilu vječnost, čula san njeno ime, vidila na srid ekrana golu guzicu, ma....
...bilo 10 tisuća posjetitelja...
Kad god se sitin toga zamren.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig