Za vladavine misečine i olujnog juga obično san malo, jel, ka na svoju ruku.
Nit volje, nit sna, nit...
E kad ničeg nema onda svojoj sebi popuštan, ugađan, razmazin se miljun posto.
Nije da se ne ličin, uziman doze biljnih sredstava za smirenje i sedative ka šta su kuvanje balancana, tikvica, paprika i pomidora u woku, spremanje šalše od pomidora s murtelon
pa hipnotike i antidepresive ka pečenje paprika s češnjakon i djevičanskin maslinovin, pripremanje sipe za rižot
Al nisan nasmijana i malo govorin, teško me pripoznat.
Ovi oko mene nisu navikli, mislu da su nešto krivi pa poduzimlju mjere za udobrovoljit me.
Obično to bude cvitić, znaju se zalomit kunjke, pravi šlag i pršut, tri stvari s kojima me se uvik može kupit.
Prošle dane niko me nije ni prova kupovat, jutros granilo sunce, bila teke vanka.
Čin san došla upalila komp, sila kad vidin nešto viri ispod miša, maknen a ono 10 x 200.
-Šta je ovo ?
-Ništa.
-Kako ništa, ko mi je dira miša ?
-Niko.
-Jesan rekla da se ne dirate u moje ?
-Ma ko ti se dira, samo san to stavija ispod.
-Zašto i odakle ti šoldi ?
-Zato šta mi se već isplatilo 
-Šta se ceriš, bolje ti je govori šta pitan.
-Ko te više moga trpit nako mirnu i ozbiljnu. Niko ne grinta, parilo mi se da nisan u svojoj kući, a sad si proradila pa znan di san.
-I zato me plaćaš ?
-Nije, tija san ti nešto kupit al ne znan šta, kupi sama nešto slično.
Ajme romantike, blago ti se meni.
A koliko će je još bit kad mi bude mora reć odakle mu šoldi za koje nisan znala 

250-ti post !
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig