
Kad je otiša Mlađa se svon snagon bacila na posal, napredovala, sredila projekt i papirologiju za buduću kućicu, uz pomoć Starijeg sredila ostavljene joj minuse, zadržala stančić, auto i motor a da ništa ne fali njoj i pasu brinemo se svi.
Prije nego je otiša on je sve šta su zajedno kupili prepisa na nju.
Šta se srca tiče jedno drugom su dali slobodu, samo ju nijedno nije tilo uzet.
Prvi put su se vidili oko Božića, nakon 6 miseci njegova boravka u komuni.
Već tad je bija odlično, pomaga novopridošlima, savjetnici su rekli da bi moga otić kući, al njih dvoje su odlučili da ostane još, oće bit miljun posto sigurni da se igla neće ponovit.
Drugi put su se vidili prije 20-tak dana.
Odlučili da će nakon lita odlučivat kad će on kući jer postoji nepisano pravilo da triba bit u komuni onoliko koliko se bilo na igli pa želu i to ispoštovat.
Mlađa je dobro, odlično, jedino šta se koji put požali da je mogla imat bebu da nije bilo ovog.
Ošli ona i ćaća joj prekjučer popodne brodićen do Kaprija, jučer ujutro 2-3 ure bacili tunju, jutros opet i malo prije se vratili, utekli od juga s jedno 15 kili arbuna i kanjaca.
Dobro je kad nije gore 

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig