V ka pobijedili smo, da nisan skromna, tiha i povučena rekla bi da san ja pobijedila 
Donila san i podilila moj stari letak na 5 jezika s mojon fotkon u restoranu, jel da san fotogenična
, i objasnila kako triba izgledat obraćanje turistima.

Ode san lipo rekla da smo ka turistički narod skloni privarit gosta, ukrast mu koju lipu i tako to, a ipak nigdi to nisan rekla.
Za u isti mah reć sve i ne reć ništa triba u sebi imat baren bodulski gen ako već nema nenadmašnog vlaškog.
A di je to, molin lipo, tin zapadnjacima, a ? 

Zaključci skupa :
-leci idu u naše putničke agencije ka podsjetnik za naš svit koji putuje vani
-stranin turistima ne ide ništa
-do proljeća 2010. g. izradit će se novi letak za turiste, sazvat nas na sastanak da ga pregledamo i damo amen prije tiskanja
Ja svoj letak napravila za cilih 3-4 minute, a timu stručnjaka za popravak vlastitog in postojećeg letka triba godina dana 
Nije da mi nismo dorasli njima nego oni nisu dorasli nama 
Gušt ovakvih pobjeda zna mi pokvari svit koji bleji kako smo ja i slični mi ljudi štetočine koje hodaju okolo, piju i žderu na tuđi račun a ništa ne radu.
Tačno, ne može bit tačnije 
Evo išla jučer i jutros u Solaris svojin auton o svom trošku, namrčila se, očešljala čak i obukla u gospođu, tamo sama sebi platila 2 čaja i 3 kave, dala svoje vrime, nekakvo znanje i iskustvo, iznervirala se, govorila, tukla se i izborila da se sramota od letka ne dili turistima.
Prava štetočina na grbači tih šta bleju a nikad prston nisu mrdnili nit za svoje, kamo li za opće dobro.
Jer nemaju muda.
Lalala 
UP DATE - zaboravila reć da se iz HTZ-a NIKO od debelo plaćenih likova za promidžbu turizma RH nije pojavija iako je i spriječavanje ovakve antipropagande ono za šta ih plaćamo. Btw, da je bija sajam s klapon i spizon sigurno bi došli, za to su uvik spremni.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig