plava brazda
subota, 11.04.2009.
STREPIN
Javlja jutros Sridnji da je zva did nek odma dovede Trećeg da ga poljubi jer mu se čini da će svaki čas umrit.
Prozujalo mi je kroz glavu da did zajebava, Sridnji je sinoć doša posli 15 dana, poželija ga je šta prije vidit pa igra na sigurno.
Did ne bi prizna da umire od straha za Sridnjeg.
Nikad se nije vozija avionon, još od vrimena kad san počela puno letit svadija se s njima, otkad ih Sridnji vozi definitivno su mu postali neprijatelji.
Javija se i Stariji, kaže da je did Prvu i Drugu zva telefonon, oprašta se daljinski jer one će doć ode tek za misec dana.
Nije mi drago, mogla bi bit istina da se ne osjeća dobro.
Znan, ne triba plakat nego bit sritna, proživija je neloš život, gušta u svojoj dici, unucima i praunucima.
Nikad na nas nije diga glas, kamo li nas kaznija, pravija se gluv i slip kad bi napravili zvizdarije. Kad je Stariji doktorira napuva se ka žaba i prozva ga "doktor od slatke vode" jer neš ti doktora koji nije studira medicinu a pravog doktora medicine u familiji zove "onaj tutle", neš ti njegova posla - izmirit tlak.
Uvik je bija zajebant.
Vodin prošlu jesen Prvu na sladoled a on s balkona viče :
-Pazi tičicu, ma ne znan ko je uopće tebi da da ju vodaš po cesti.
Za njega san uvik njegovo dite, ka šta je on za me uvik moj tata.
Otud ona tačna - ljudi zapravo ne odrastu dok su in živi roditelji.
Dalmatinac je s tvrdin pedigreon pa nije za virovat koliko me mazija, pazija, uzgaja mi zvrk u glavi, bija najveći feminist na svitu kad san ja u pitanju, nagovara da živin punin plućima, potica moje osvajanje osobne slobode, svugdi me voda, puštava da bude po mom...
Mama i on živu sami, sve radu osin težih poslova, za to in dođe žena jedan-dva put tjedno.
Odlični su, ona kaže da ju ne boli ništa, on da ga malo bolu noge.
I moji su.
Cili dan se motan oko garitula, on ih voli a ničije mu ne valjaju osin mojih, i stalno se mučin mislima može li se dogodit da su ove zadnje koje mu spreman.
Dobro je izgleda dok smo bili kod njega, igra se i razgovara s Trećin, nikakve odlaske više nije spominja, al na me je zalegla strepnja.
Prije par dana Prva se oporavljala od tulumarenja na proslavi svog četvrtog rođendana a Druga osvanila sva u kozicama na svoj prvi rođendan.
Jutro s Trećin, popodne s garitulama.
SRITAN USKRS !
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig