
Koji put, ma skoro svaki put iziritiraju me EU face.
Ne znan zašto mislu da smo miljun godina zaostali u umnom i drugom razvoju u odnosnu na njih, da smo svi redon plavuše.
U stanju su dvi ure objašnjavat šta je prozor.
Obično se tad u meni probudi bunt, iskoristin svitlu kosu, napravin hlebine facu i počnen pilat najblesavije šta mogu po nekoj budalaštini ka na primjer šta je prozorsko krilo.
Čudin se odakle in taj izum, kako su napredni a mi jadni pojma nemamo, sve dok ne počnu shvaćat da se rugan.
A to zna potrajat 
Privilegija plavuša :
Nakon 35 godina poštar odlazi u mirovinu i odrađuje svoj zadnji dan.Od jedne obitelji na dar dobije nalivpero, od druge privjesak za ključeve, a kad je pozvonio na trećim vratima, otvori mu raskošna plavuša.
Uze ga za ruku, povede u spavaću sobu gdje provedoše dva sata u najluđim vratolomijama. Nakon tuširanja spremi mu doručak ( jaja sa šunkom, iscijeđeni sok od naranči ) i dade mu novčanicu od 50 kuna.
Dok je jeo, upita :
- Možeš li mi objasniti sve ovo ?
Plavuša reče :
-Jučer sam mužu rekla da naš poštar ide u mirovinu i da trebamo nešto napraviti za njega, a on je rekao "Jebi ga, daj mu 50 kuna". Doručak je bio moja ideja.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig