plava brazda
utorak, 17.02.2009.
KONCERT
Možda nije pošteno govoriti o živima umisto oplakivati mrtve, al meni cili dan od svih brojnih druženja s ovon krasnon, normalnon i jako povezanoj obitelji ne izlazi iz glave jedna večer u metropoli prije 5-6 godina.
Bili smo u krcatom Lisinskom na večernjem skupu, govorile su važne poznate face, pivala Josipa Lisac.
Čudno, al nisan sigurna je li Makso nastupija, mislin da je.
Ozbiljni muški u odijelima, tako i tata Mrvica, Makso u casual crnom, današnja žena mu, tad cura u nečem najobičnijem, ja u dugoj vešti sa zmijskin cipelama na tanki tak od 10 cm.
Kad je skup oko 23 sata završija krenilo nas 7-8, 2 ženske i ostalo muški, pješke prema hotelu Dubrovnik di smo spavali.
Na po Zrinjevca izula san postole i nastavila hodat bosa.
Smijući se svemu oko sebe došli smo do prolaza Oktogon i tu se, na ulazu iz Ilice pridali.
Neko je donija pive iz obližnjih kafića koji su zatvarali, jedan je skoknija iz sobe u hotelu donit damjanu crnog, neko naša šešir kojeg smo metnili na pod i počeli pivat.
Ljudi su prolazili, bacali poneki novčić, mnogi pripoznali i u čudu gledali Maksu jer je već bija slavan.
Brzo se skupilo svita oko nas, piva je odnekud stalno pristizala, a mi smo 3 ure uredno pivali i zarađivali.
Eto slike koja mi danas ne izlazi iz glave, slike na kojoj nedostaje njihova mama i još dva sina/brata.
A sad će najmlađi nedostajati vječno.
Plašin se kako će priživit ostali.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig