plava brazda
ponedjeljak, 17.11.2008.
STEGNITE REMEN
Lanjsko proljeće uzela za 499,00 kuna crne opančice, meke, široke, udobne, one u kojima ne moraš odat jer same letu.
Svaka in se lipa pozlatila.
Kako se ovo bablje lito proteglo nisan izlazila iz njih osin kad san baš morala obut one "noga lička, cipela pariška" i patit.
Normalno, opančice se iznosile, raširile skroz.
Stežen remen al ne pomaže, izuvaju se, mogu ih još nosat jedino po kući, ka šlape .
Nema mi druge nego se uputit u isti dućan po iste postole.
Tamo zima, samo čizme, gumenjaci.
Uvjeravan prodavačicu da je ovo na mojin nogama kupljeno baš tu i da oću nove, iste, šta košta da košta.
-Gospođo, ide zima, šta će van takve postole, uostalom, stegnite remen pa ćete ih moć još nosit.
Moderne li rečenice, čuješ ju di triba i di ne triba.
Ne da se ona uvjerit, ne da joj se ić po skladištu tražit, uto doša vlasnik dućana, ona nestala.
Za po ure se vraća, nosi slične, narančaste i bež.
Daj koje bilo, samo daj.
Uzela bež, samo 200,00 kuna.
Da ne moran stezat remen išla bi danas i po narančaste.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig