plava brazda
subota, 01.11.2008.
JA O KAVI
Fulvus, Luki+Goldie i Dordora rekle su svoje o blog kavi, vrime je da kažen i ja jer vidin da se ne sićaju najbolje al nemojte in zamiriti, nije in bilo lako tačno pisat posli onolikog pića 
Prva je stigla stara blog prijateljica Loby, druga ja, di nego u Draškovićevu baš onda kad su specijalci par kuća dalje tražili i našli nekoliko gospode osumnjičene za razne slobodne aktivnosti 
Nismo se nas dvi pravo ni smistile kad je uletija nasmijani vitrić, zaćarlija, ispunija prostor...
Luki bez Goldie, vesela, užurbana, mila, pametna 
Nakon nje stigla je Dordora, dama od glave do pete, fina, tiha, nježna, al to znate, ista je ka na onom autoportretu 
Tek šta smo popile turu i naručile drugu, neću reć čega da ne mislite da smo ispičuture, Luki je nestala.
Čekamo gospođu Fulvus, majku tri sina, jedan studira, kad prilazi zgodna cura, roba 25-30 godina 
Smješka se ka da nas zna, al mislin se nije to ona, ne može bit.
Wow, kaže da je !
I sad mi se čini da il nema ni muža, kamo li tri odrasla sina, il to nije bila ona.
Nema veze koja je, mogla bi ju usvojit, tako bi mi se ispunila želja da iman 2 sina i 2 ćere.
Al računala san, da prodan sve šta iman ne bi mogla platit koliko ona može popit za uru vrimena, a govori da voli i jesti 
Ajme, bacila bi me na inkanat 
P.S.
Više ne brojin blog kave, popila san ih lipi broj i moran reć da su sve bile super, lake, spontane, ugodne, nasmijane, sve posebno draga poznanstva 
Jedino šta se nisu pile kave nego...
Pogodite sami 
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig