plava brazda
petak, 12.09.2008.
PAPIRI
Njemačka, ne zna se još dan jer triba ispunit miljun papira, molbi, cirkusa...
Naša birokracija je skroz poludila.
Mali je u bolnici, domovnica, putovnica, zdravstvena, JMBG izvađeni, s njin su povijest bolesti i svi mogući podaci o zdravlju uže i šire familije ( niko nije ima sličan problem ).
E, jok, ne važi se tako, HZZO oće da se sve miljun puta kopira, napiše svojin ričima molba za odobrenje puta, udre 2 kila pečata i iljadu potpisa, mislin da će tražit i moj.
Da se, recimo, iz kompjutera bolnice sve pošalje na kompjuter HZZO-a, ne bi tribalo trošit kartušinu al bi radilo baren 10 službenika manje.
Koje mi skupo plaćamo, zbog čijih plaća, ureda, grijanja, lađenja i slično nema love za lijekove, kamo li za wc papir u bolnicama.
A opet, di bi stranke sa svojin rodijacima i poslušnicima ako ne u državne i javne firme, na leđa radnom narodu ?
Prvaci smo svita po broju takvih službenika.
Ova biljčica šta raste i buja iz golog kamena podsjetila me na bujanje birokracije, al san otirala te misli, nije biljčica zaslužila da ju usporedin s aždajon.
Javilo da je sve za malog i mamu odobreno, tata put i smještaj s mamon plaća sam.
Eto, sve je OK al ipak papire triba kopirat, skenirat, nosit, slat pošton.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig