plava brazda
subota, 09.08.2008.
KIŠA OD STAKLA
Nisan imala običaj kupovat u Turskoj, nikad ništa nisan kupila u Kapali čaršiji, jednostavno ne moš posli Hong Konga, Dubaija i drugih kupovat tamo.
Radije san prid sveučilišten gledala studentice, jedne zamotane od glave do pete, druge stisnute u vrtoglavin minicama il šta će lokalni ribari ulovit s mosta.
Ovaj put išle prija i ja na 5 dana, više za odmorit se, ako usput šta kupimo, dobro, ako ne opet dobro.
Sletile po kišici, onoj sitnoj, gustoj, dosadnoj, sve mokro i blatno.
Odma je počelo veselo.
Ušle na drugon katu hotela u lift za sić na večeru, u liftu već bija bračni par Slovenaca, pritisle botun i ajmeeeeeeeeeee...
Lift poletija, propada, ugasilo se svitlo, ogledalo sa stijenke razbilo se u ko zna koliko uskih, dugih noževa koji su se zabijali svukud.
Padali smo 4 kata, restoran je u podrumu.
Slovenac je bija dobro izranjen, žena mu manje, prija još manje a ja ništa.
Izvuklo nas, ustrčalo se, dovelo doktora...
Sili za večeru, dalo sve mukte.
Ujutro kiša sipi ka luda, šta ćeš nego iz dućana u dućan.
Blatnjave do glave, kose zalipljene od vlage, ruku punih vrićica izgledale smo grozno.
Drugi i treći dan isto vrime, isti posal, iste mi, samo smo još morale kupovat putne borše jer smo došle s po jednon malon pa nismo imale di stavljat kupljenu robetinu.
Četvrti dan odlučile ostat u hotelu, sredit se do daske pa tek kasno popodne izać ka prave dame.
Rečeno-učinjeno, išle smo se javit u par dućana di smo dan prije dobro pazarile, niko nas nije pripozna, kad smo rekle ko smo jedva su povirovali da smo one neugledne žene od jučer.
Posli po ure šetnje, olala, prid nama 10-tak naših dobrostojećih sugrađana malo pokondirenih tikava, svi u gorem izdanju nego šta smo mi bile dan prije, o najlon vrićicama da ne govorin.
Mi rekle da smo službeno tamo, čudile se da su toliko nakupovali, zvale ih sist u fini restoran, oni u sebi grintali šta su nas sreli, jedva dočekali uteć.
Nije in bilo drago vidit nas, propalo in prodavanje magle o kupovini u najskupljin dućanima Milana, Londona, Pariza...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig