plava brazda
četvrtak, 07.08.2008.
CRNE VRIĆE
Nakon bezbrojnih odlazaka u Tursku, godinama san išla ka na kavu u susjedni kafić, sve mi se izmišalo, ne znan šta se kad dogodilo al dobro znan situacije u kojima san se tamo našla.
Naravno, odlično poznan Aju Sofiju, Plavu đamiju, Topkapi, Kapali čaršiju, mostove Istanbula, Bospor, Anadoliju, Bursu, hotele, restorane...
I tamo san bila gošća njihovog ministra turizma, upoznala sjaj kojeg turist ne može upoznat, no ne pantin ništa osobito od tog gostovanja.
Zato pantin Turkish airlines, letila s njima transkontinentalni.
Avion na pisti, putnici ulazu i čin sidnu zapalu cigaret 
Il naše šoping letove Sarajevo-Istanbul.
Tu san išla iz čiste zafrkancije, za 3 dana umirat od smija.
Avion je uvik bija krcat ka šipak i lagan, letilo se u zoru iz Sarajeva.
Čin bi došli u hotel stigli bi turski trgovci s punin ogromnin crnin kesama, naša raja je unaprid naručivala mudante, majice, tute - trenirke i slično za priprodavat.
Kad bi preuzeli robu naši bi sili isprid hotela, marendavali šta su ponili od kuće, zezali se i tako puna 3 dana čekali kad će kući.
Iako je u cijenu bija uračunat razgled grada, posjet znamenitostima, oni se nisu tili maknit.
Za otić kući uvik je bilo problema, avion se od težine ne bi moga dignit.
Na carini šou, svi bi unaprid spremili lovu, svi "turisti" jednak iznos, a nas dvoje-troje organizatora imali smo u početku problem jer carinici nisu virovali da nemamo crnih vrića.
Nakon carine raja bi nan odma tu na aerodromu uplaćivala za idući "izlet".
Jedanput je avion mora sletit u Dubrovnik, Sarajevo zaledilo.
Koji očaj je nasta, nisu tili izlazit iz aviona od panike zbog carine.
Na sarajevskoj je vlada prešutni dogovor, svi bi malo platili, a carinici nikad nikom nisu brojili šta je kupija.
Ko će znat šta će učinit dubrovački carinici ?
Sidilo se u avionu na pisti u Dubrovniku oko ure kad je javilo da se ipak ide za Sarajevo, tamo je došlo na aerodrom cilo Sarajevo čistit led s piste samo da sletimo i da raja uspješno iznese crne vriće, ta mora od nečeg živit.
O, samo šta san spomenila crne vriće, gotov post.
Nastavak turskih avantura u idućen broju.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig