Jučerašnji nije bija 13.-ti, al ima nešto u petku 
Odma ujutro odlučila generalno očistit filtericu za kavu.
E, kad san završila gledan pločice oko špahera, aj manit ću i njih.
Sad moran i špaher zajedno sa samočistećon pečnicon, grrrrrr...
Ona se samočisti kad ju ja čistin.
Ne moš na taj novi sjaj ostavit polumasne kuhinjske elemente pa san dovatila i njih, a nije red zanemarit frižider i ledenicu.
I tako, malo pomalo i neplanirano cili san dan orljala po kužini i sitnicama u njoj, a ja san ljubiteljica kiča, iman ih mali miljun.
Jedva se stigla tuširat za na vrime se nasadit isprid tv i gledat Oluju, bezvezni filmić, taman da se odmorin, pustin mozak na pašu.
Ritko se nasadin isprid tv, možda 10 puta godišnje, al ako se namistin oću svoj mir.
Zvrrr....
Mlađa, šta ću, javin se.
-Kupila san ti 5 kili babura, sad će ćaća donit pa ih ispeci, a moš koju i napunit.
-Jesi poludila, 5 kili babura iman peć 2 dana, čistit 3 dana, a punila san paprike i poslala ti prekjučer ?
-Je, al ja ih volin, baš san se zaželila pečenih, lipo sve ispeci, filetiraj i pola mi pošalji.
Mrak mi je pa na oči, al dobro.
Početak filmića nisan vidila, to me uvik ražesti, uopće ne volin ništa gledat ako nisan vidila početak.
Nekako se ubacujen u filmić kad eto joj ćaće, nosi paprike, navija se ka mažinin, komentira, govori, pita, ajme !
Zvrrr...
Sridnji, ko zna odakle zove, moran se javit.
-Jel mi doša faks ?
-Di si, koji faks, jesi vidija danas onaj Quantasov s rupon, dobro su prošli ?
-Faks od prijatelja, u Zurichu san, jesan, vidija san taj boeing. Pa šta ? Rekla je Mlađa da ti je kupila paprika za peći i punit, aj ostavi malo za me i Moju, eto me u nedilju kući. Znaš, niko tako lipo ne sprema paprike.
Bit će čuja kako pušen pa se počeja ulizivat :
-Kupija san ti bili Marlboro.
Stalno vodimo rat oko Marlbora, on nikad nije volija dim, a ja redovno tražin da mi kupi u duty free pa grinta i ne da mukte jer kaže da me neće trovat.
Umisto odmora i filmića do ponoć ispekla 23 babure, 15 ostavila za napunit, do ure noću ponovo čistila dio kužine, umorila se na mrtvo ime i prezime.
Jutros se ranije digla, triba ić kupit meso, onda ga sama samlit, pa sve kerefeke koje činin kad punin paprike, zato blagu jesu najbolje na svitu.
A tek očistit, filetirat i začinit one ispečene 
Do noći se neću izvuć iz kužine, a sutra ih eto na ručku.
I di san bila, šta san radila ovaj vikend ?
A nigdi i ništa
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig