Ajme uživancije !
Morala san u banku.
Bit će bilo oko 10 i po ujutro kad san ušla.
Svita puno, od 6 šaltera radu 2.
Super, tako triba usrid lita u gradu na Jadranu, u vrime kad je promet 10 puta veći nego obično i kad nije dan za kupanje pa se sve živo razmililo po gradu.
Briga vlasnike za raju, raja je tu da gubi zalud svoje vrime i živce, da stoji, čeka i muči kako bi ju ti isti vlasnici komodno opljačkali.
One dvi zaposlenice za šalteron odgovaraju i na telefon koji non-stop zvoni, a iza njih stoju i pričaju njih 4-5.
Raja se ogledava, sve čekan kad će neko puknit ka balun.
I je, čovik stranac sa ženon i dvoje dice ispalija, počeja govorit da kakvi je to balkanizam da besposlene službenice laprdaju dok se dvi ubijaju od posla, a raja se gomila, neće doć na red do preksutra.
Svi ga gledaju sa smješkon i kimaju glavama, one šta pričaju najprije stale, onda se ljutito uputile na svoja radna mista.
Znan da in nije bajno i da bi sigurno tribalo zaposlit još koga da ih može zaminit ako i kad moraju pridahnit i ne ljutin se na njih.
Kad bolje promislin ni vlasnik nije kriv šta oće i može u nas radit kako ga je volja i sve ono na šta u svojoj zemlji ne bi ni pomislija.
Pa san lipo na glas rekla strancu da je to banka u vlasništvu njegovih zemljaka a ne naša balkanska, a ostalima da se bezobrazna krađa našeg vrimena, redovi, cijene, nezaposlenost, rasprodaja tla i baštine te ostale trice rješavaju na izborima, do tad prosvjedima pa i građanskin neposluhon.
Malo me čudno pogledali, sekund stali, a onda zborno povlađivali.
E.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig