plava brazda
utorak, 08.07.2008.
SUDBINA, NOSTALGIJA
I tamo je tovar tovar, a borša s pivcon, vrsta tapiserije, za nosit štrace na kupanje
On je niz bilih kuća smištenih na 7 brežuljaka, otud mu ime Bili grad, lip, čaroban, ljubezan, živ, otvoren...
Uživali smo u starom dilu Alfami, tužnon fadu-sudbini i glazbi saudade-nostalgiji, čežnji za domon.
Dva dana je za Lisabon i puno i malo, dovoljno da se zaljubiš u njega, malo da ga istinski zavoliš.
Sve žene svita su lipe, al Španjolke su nan se učinile lipše, strasnije od Portugalki, muški podjednaki.
Žurili smo na jug, u Faro, glavni grad turističke regije Algavre di nas je čeka domaćin, njihov ministar turizma.
Olala, koji je to doček bija !
Oko ponoć doletili, odma nas odvelo u Vilamouru, jedan od najvećih turističkih kompleksa u Europi.
Smistilo nas u dio u kojen odsjedaju predsjednici i premijeri raznih država i s nama na večeru iz bajke, s fadon, saudade i folkloron.
Isprid svakog je bilo miljun pjata svih veličina, 20 čaša, 20 pinjura, toliko žlica, pa žličica i noža, pripali se bešteka.
Jedan konobar je služija najviše nas dvoje, čin streseš pepel s cigarete minja pepeljaru, postalo neugodno zapalit.
Redala se spiza, manje mesa, više školjki, rakova, riba, bezbroj vrsta salata, a tako i vina.
Oni su sami, kako dadu novo jelo, minjali vina, popili smo po malo od 20-tak vrsti vina a da se niko nije nit ošamutija, kamo li napija.
Posli šampanje, torti i sladoleda, sve mi je slično našen, mediteranskon, odvelo nas u Casino.
E, tu smo se razigrali, čak su i naših 10 štrebera i spavalica kockali.
Većina nas je izgubila po 100-njak ojrića, jedan na Jacka dobija 5000 pa smo u cik zore ošli taksijima u Faro to sorit.
Uspili, dio podilili u siromašnon dilu grada.
U Faru su mi prilipe kuće izvanka obložene keramičkin pločicama, ka plave i zelene arabeske.
I Ria Formosa laguna, stanište za stotine vrsta tica.
Okupali se na pješčanin plažama Atlantika, uvik valovi, cilo vrime mislili kako je Jadran za plivanje nenadmašan.
Zaboravila reć za španjolsko more, ma to je prema našen bara puna travurine, svi se kupaju u bazenima.
U Portugalu nan je bilo savršeno, prilip je i blizak, valja ga obać više puta.
Tribali smo još otić u Tunis i na Durmitor pa smo mislili kako je Portugal vrhunac cilog putovanja, ko je mogao pogodit da je prid nama prava avantura.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig