plava brazda
nedjelja, 06.07.2008.
PLESAČICE
Kad imaš svoj avion ka taxi, letiš uglavnon kasno navečer il noću, tako kompanija manje plaća prelete preko raznih zemalja, manje su aerodromske pristojbe i lakše se dobije termin za vanredni let.
U Madrid stigli oko ure po noći i opet pravo u život.
Znala san da ću na ovon putu oborit rekord, najveći broj noći zaredon ne vidit kreveta.
Posli veselja po ulicama i trgovima raskošnog Madrida vratili se nas 30 oko 9 ujutro u hotel na tuširanje, doručak i presvlačenje za krenit na koridu, posli u Prado.
Onih 10 štrebera jedva dočekali da dođemo, imaju nan ispričat šta in se dogodilo.
Išli u banku prominit švicarske franke i dolare pa dobili 100 puta veći iznos, nisu odma ni vidili nego tek kad su se vratili u hotel.
Umisto 100 ojrića dobili 10.000.
Sad ne znaju bi li to tribali stuć na svoje gušte il vratit banci, al vidi se da su skloniji udovoljit sebi.
Ošli svi u sobe presvuć se, čujen zavijaju sirene, povirin kroz ponistru, puna ulica policije, blokirali hotel.
Smrzli se naši bogataši, mi ostali dolivamo ulje na vatru, govorimo kako sigurno njih tražu i da će ostat par godina u zatvoru radi ojrića.
Pitali na recepciji, policija je u strahu od nereda navijača blokirala hotel dok se ne smisti neka nogometna reprezentacija.
Naravno, nismo to odma rekli našin bogatunima, neka malo patu kad su stekli bogatstvo.
Posli su odlučili da će stuć lovu jer su puno patili za nju.
Na koridu zakasnili, šta je meni bilo drago, ne privlači me gledat ko će koga, bik čovika il čovik bika.
Iz muzeja Prado nisan tila izać, prilipo je tamo.
Nakon dva dana Madrida šta se Španjolske tiče ostala nan je još Costa del Sol, Andaluzija, Malaga.
Bili smo smješteni u Toremolinosu, čuvenon turističkon mistu koje je spojeno s Malagon.
Da, da, opet nismo imali kad leć nego odma u akciju.
Došli u lipi noćni bar s velikin podijen koji se diže od poda kad nastupa mađioničar il plesači folklora, flamenca i tanga, kad gosti plešu spušta se.
Nako mrtvi umorni naplesali se i mi.
Odjedanput nas iz čista mira konobar moli na engleskon da ne govorimo hrvatski jer su plesačice koje uprav tribaju nastupit naše gore list, odma će nan se uvalit ako čuju jezik.
Uto se podij diga, izašle nji dvi i jedan tip, svo troje samo u tangama.
Možda se to negdi zove ples, bome moje oči su jasno vidile seks u troje.
Fala konobaru, spasija nas je, samo nan je još falilo društvo "plesačica".
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig