plava brazda
nedjelja, 22.06.2008.
BODULSKA KRV
Skuvana obotnica od 2 i po kila.
Narizala je, dodala obilato djevičanskog maslinova, ništa drugo jer je slana sama od sebe.
Mom i meni je ovo obotnice na salatu više nego previše za večeru, al moja mi bodulska krv ne bi dala priživit da u vodu di se kuvala obotnica ne skuvan kunpira.
Kunpir isto samo zalijen djevičanskin, famozan je, pokupi boju i gušte obotnice.
Dok je moja pranona bila živa, otočanka, mati 7 dice i maćeha 2, od toga 8 muških plus pradid, niko ne bi dobija obotnice na salatu bez kunpira, ustvari dobija bi više kunpira nego obotnice.
Kunpira je bilo u vrtlu, nije manjkalo ni obotnica, bilo ih je koliko oćeš i friških i sušenih, al nona se plašila, kako je govorila, razbacivanja sa spizon.
Daleki otoci, s kojih se do kopna za bonace veslalo 24 ure za kupit brašna i cukra, naučili su svoje ljude da uvik budu spremni za najgore kako bi priživili.
Plašila se duljeg perioda lošeg vrimena kad se nije išlo lovit, tribala je nahranit njih 11 ukupno.
Nisu bili, za otočke pojmove, siromašni, ni govora.
Al ni onda kad su njena dica bili dobrostojeći odrasli ljudi, unuci studirali po faksovima svih vrsta a ja bila curica, kad se svega prugon il obiteljskin brodicama moglo donit koliko oćeš, samo se mesa nosilo za 2 dana jer nije bilo struje i frižidera, ona nije dala stavit u kavu više od 1 žlićice cukra.
I nije nikad razumila zašto neko oće pojist 2 jaja, kad je čoviku dosta jedno.
Živila je 96 godina, skroz zdrava, nikad tabletu nije popila, doktora je prvi put u životu vidila 2-3 dana prije smrti, molila da ga zovemo da joj da injekciju.
Čula je za tu likariju, vidila miljun puta da daju nama dici, al ona ju nikad nije dobila pa je tila provat.
Meni je kunpir skuvan u vodi od kuvanja obotnice najslađi na svitu.
Nije to samo kunpir, svega moga je u njemu.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig