plava brazda

srijeda, 18.06.2008.

RIČI I DJELA

Alkion je kriv šta ću ovo ispričat smijeh

Grupa od 8 gradskih dama odlučila je organizirat jednodnevni izlet u okolicu grada, autobuson do vode, onda brodon, s uključenin ručkon i vodičen, na izlet pozvat i počastit ugledne goste.
Po principu "daj dite materi" dopalo me organizirat taj pis of kejk.
Posli 2-3 dana išla dogovorit autobus, čovik kaže da je već bila gđa X.
Mislin se dobro, iden sredit brod.
Tamo isto, već bila gđa X kojoj je struka sasvin stota i koju niko nije obveza da išta organizira, još manje da se petlja.
Tuče mi po glavi ona "sto baba, kilavo dite", pogotovo šta gđa X nema blage veze s organizacijon bilo čega.
Nazoven ju i pitan o čemu se radi, oće li sredit i drugo da ne odan za njon ka budala.
Ne, ma kakvi, neće se ona mišat u ono šta ne zna, slučajno se našla blizu autobusa i broda pa pitala usput.
Sredin ručak, jedan obilazak koji nije otvoren za javnost, vodiča.
Tri dana prije izleta uvik nazoven za potvrdit, provjerit da ko nije šta zaboravija.
Svi mi govoru da ih je pet minuta prije zvala gđa X i rekla kako provjerava jesan li ja šta zaboravila.
Ona provjerava mene, znan li organizirat jednodnevni izlet, a tisuće ljudi san odvela svugdi po svitu pa i nju ponegdi ?
Uskuvala san na sto gradi !
Doša dan od izleta, ukrcavamo se u autobus, sila san po običaju u galeriju.
To često radin, ljudi ne znaju i ne moraju znati da san organizator nekog putovanja, još manje da s njima putujen.
Ukrcali se kad eto nje, uzela mikrofon, dere se prema meni :
-Misliš li ti doć naprid, uzet mikrofon i ljudima govorit di se vozu, šta vidu...
Uuuuuuu, prilila mi se čaša, u dva san koraka prošla cili autobus, uzela joj mikrofon iz ruke i prosiktala da svi čuju :
-Odjebi !
Guska mi diže tlak od prvog dana, a nije u stanju nit razlikovat posal organizatora od vodičkog.
Vodič uvatija pričat, izlet bija super.

Za par dana zovu s najvišeg mista u gradu na sastanak.
Gđa X kaže da san prostakuša, traži da se ispričan jer san joj rekla prostu rič.
Jebate, kad san otkočila, niko me nije moga zaustavit.
Sve šta je učinila od prvog dana kad smo odlučile ić pa do mog "odjebi" lipo san prostrla prid ljude.
Niko od nas nije razumija šta joj je bilo, zašto se petljala di ne triba, šta joj je to značilo, jel se pravila važna ili ko zna šta.
Otišli smo na piće nasmijani i bez nje, pokupila se sama ka posrana kokoš.
(Ne)djela mogu bit prosta i bezobrazna, a riči...
Ma sve su to naše krasne, jasne, domaće riči.

18.06.2008. u 06:00 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig