plava brazda

utorak, 27.05.2008.

PRVI PUT

Photobucket Photobucket Photobucket

Starica i starac, ulje na bambusovom listu i slonić od žada

Kad san prvi put dolazila u Tajland, sama, bilo je vedro, oko 10 ujutro, zalipila oči na ponistru od aviona. Ispod mene pusto zelenilo i svaku malo kućica s bazenon. Pomisla kako može bit toliko bazena u siromašnoj zemlji, a moj jezik, prvak svita u trčanju, već lupeta čoviku do mene :
- Nu, poviri, svi lažu da je Tajland siromašan, doli bazen do bazena.
Čovik se priko mene nagnija na prozor, bome i oni isprid i iza nas gledaju doli, svi umrli od smija.
-Di vidiš bazene ? To su rižina polja cerek
Čin prođeš carinu salijetaju te da štogod kupiš, miljun fotografa te slikaje, ujutro slike osvanu na recepciji hotela, ne znan kako fotograf zna u kojem će hotelu koji putnik bit.
Aerodrom je udaljen od centra Bangkoka 20 km, al to ode ništa ne znači. Vlada neviđena gužva u prometu, moš se taksijen vozit 2-3 ure to teke km.
Bila san u Zemlji smijeha puno puta, prestala brojit, al taj prvi put nikad neću zaboraviti.
Spremila se, upantila da iden u zemlju prostitucije svih vrsta, droge, zlata, krokodila, slonova, riže, tai svile, batika, kože...
Imala san adrese di ću moć slobodno sama uvečer ić.
Reklo mi da se ne vozin tuk-tukon, motornon trokolicon šta juri ka blesava između kolona auta.
Vozila se s gušton svaki dan smijeh
Hotel mi je bija u centru, de luxe, pun starih, mlohavih, debelih il ociđenih Amera i Europljana, zapadnih. Uz svakog je bila prilipljena prilipa curica, ni jedna starija od 12-13 godina.
Posli su mi rekli da ako do 20-21 godine, kad je prestara za prostituciju, ne uspije skupit lovu za kupit pokretni kiosk pa prodavat turistima falše marke robe il suvenire, završi na ulici ka beskućnica i rano umre.
Jedan dan san skokla do Pattaye, taksijen.
E, skokla, vječni zastoj u prometu, tih 150 km vozilo me 4 ure do tamo i 3 nazad, vraćala san se kasno u noći. Kolone i kolone autobusa su te noći išle prema Pattayi, taksist reka da dolazi američka flota pa "radnice" idu na posal.
Ni iz aviona ni uz cestu nisan vidila komadića neobrađene zemlje, nema toga, sve se zeleni, puno je gladnog svita za naranit.
Jednu večer ošla u restoran di me uputilo.
Čin uđeš posidnu te za ogroman ovalni stol, svi gosti sidu oko tog jednog, malo povišenog stola.
Hm, polumrak, dalo mi koktel šta ne volin pa prominila za viski, velike rakove sa žara, puno salate a na stol istrčalo njih troje, 2 ženske i muško i ajmo, seks na eks.
Onda dva muška i žena.
Ja sama, nisan znala di ću sobon.
Jedva čekala doć u hotel nazvat onog koji mi je priporučija da oden tamo burninmad
Ne može Bangkok, Pattaya, Tajland u jedan post, morat ću pisat još.

Slike iz prošlog posta nisu od prvog puta, a uslikano je :
1. Floating market, čuvena ploveća pjaca, pijen kokosovo mliko direkt iz neton ubranog kokosa
2. Vrt Velike kraljevske palače
3. Robna kuća u centru grada

27.05.2008. u 00:05 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig