Krenilo je punon brzinon nizbrdo.
Jutros mi se mlađa sestra srušila na pazaru, eno je na koronarnoj na infuzijama, kažu da je stres, da će bit sve u redu, al...
Al evo, vratila san se iz bolnice, ostavit će je koji dan, pratit srce.
Ono prekjučer...
Sad je oko 50-60 sati da nisan legla, ne spava mi se, ne osjećan umor ni bis ni ništa, samo prazninu.
Kasno popodne nazva Stariji, lipo izdiktira par sitnica o dici a onda reka da ima nešto kazat, jesan li spremna slušat i ne prikidat ga dok govori.
Misla san da je nešto oko posla, ćutila oluju, ali ne vakvu.
Majko mila, nebo se srušilo na me !
Govori da je onaj od Mlađe na igli, uvatila ga Mlađa prvi put di se bode prije 9 dana, to jutro opet.
Prvi put ga je odvela njegovin, jadni ljudi šokirani, ništa nisu razumili, kamo li znali šta poduzet.
On je krasan momak, radi, ima zlatne ruke, dobar, lip, obožava Mlađu, lud za njon godinama, ma bez mane.
Osin šta je prizna da je nešto dulje od 2 godine na igli, da ima dugova na desetke iljada kuna.
Zva odma posli i Sridnji, Mlađa je braći rekla i prije 9 dana i prekjučer.
Ovo je tračak svitla, ta ljubav, povjerenje i povezanost između mog blaga.
Jučer je bila ode, Njen je kod svojih, čuvaju ga, ima krizu, užasnu, povraća, trese se, smrzava.
Mlađa mu oduzela mobitel i nabavila tablete da olakša krizu.
Njegovi, on i ona bili danas na razgovor ne bi li prista otić u komunu.
Blida je, izmučena, kaže da je njena obveza učinit sve kako bi otiša na ličenje, a o drugom će mislit kad ga smisti na sigurno.
Pametno, zrilo i odgovorno dite.
Znan, kad ga smisti ona će puknit, njena ljubav, godine provedene zajedno, sve nade, planovi, lova, sve, sve je otišlo do vraga.
Jadnica moja, nije cile 2 godine ništa primijetila jer nije ni posumnjala.
Puno je radila, on se vješto krija i eto.
Nisan ni ja nikad posumnjala iako san vještica, a danas san mu našla na po punu špricu u alatu od auta.
Uvik san dicu učila da nipošto ne smu kopat po bilo čijin đepima, stvarima.
Kamo sriće da je ona kopala.
Kamo sriće da su oni koji su znali rekli odavno njoj, braći joj il meni, da smo ga šta ranije poslali na ličenje, spasili njega, spriječili da njoj uništi mladost i uvali svih u velike dugove.
P.S. Fala svima na mailovima i šta ste tu, motan se, čitan vas, kraden svaku lipu rič, al ne ostavljan komentare, prazna san.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig