plava brazda

petak, 09.05.2008.

Photobucket Photobucket

Kutija za držat konce, opet vaza

Tvornica lipo izgleda, veliko dvorište, cviće uz ogradu, mi dolazimo a na srid dvorišta sidi na katrigi žena i toča noge u velikon vidru u nekoj biloj tekućini. Moji pratitelji, tamošnji menadžeri, uvatili se za glave, počeli vikat, doletila englesko-kineska prevoditeljica.
Vidro je iz kužine, u njega se stavi skuvana riž, odatle radnici uzimlju obroke.
Žena je radnica, kaže da ima problem s nogama, ispucanu, bolnu kožu i gljivice pa joj je likar da prašak koji triba rastopit u vodi i 3 put na dan po ure točat noge u tome. Eto, ona to radi i ne vidi šta je krivo. Bijelci počeli urlat da se u tom vidru služi spiza, ona mrtvo ladno odgovara pa šta, prolit će ovu vodu i isplahnit čiston.
Austrijanac poludija, nazva gazdu u Hong Kong, pravog čistog, urednog gospodina. Gazda razgovara sa ženon, rodica mu je, i posli reka Austrijancu da nema veze. On je fin, čist i uredan u Hong Kongu, al u Guandongu je isti ka drugi, domaći.
U tvornici se kuvaju tri vrste spize i daju tri obroka radnicima. Oni dobivaju vrstu broj jedan, skuvanu rižu i adio. Viši sloj, iz ureda, dobiva rižu s meson i dosta povrća, a najviši, glavni menadžeri, šta in padne na pamet.
U modelarnici krcato modela, uzoraka, najviše patika, izvrsne kvalitete i izgleda, to su čuvene marke, skupe kad dođu na zapad.
Šef modelarne, bijelac, prid nervnin slomon, svađa se s radnicima, maše patikon, zapinija, prevoditeljica prevodi. Napravili su model novih patika, liva bila sa sivin dodacima, desna bila sa žutin dodacima. Šef tumači da taj par patika ne valja jer je različit po boji, radnici ne razumu, govoru kako je najvažnije da su patike nove i udobne, a šta su na svakoj dodaci druge boje koje to veze ima.
Skinili su Maova odijela, željni novog, detalji ih ne zanimaju, tili bi imat a ovo šta proizvode ne mogu kupit, sve je za izvoz.
Vratili se u hotel, idemo se bacit na preostali pršut, triba ugrijat tost. Talijanac da će u hotelsku kužinu, ja s njin.
Gospe, sve moje sumnje prid menon.
Kužina s elementima u nizu, na kraju tog niza sidi žena, na kolina drži debelu drvenu dasku i riže povrće. Sidi na dasci s rupon, zahodu, isto ka na poljskon zahodu.
Njima je to normalno jer je, kažu, prirodno. Normalno je pljucati dok ideš, prditi, podrignjivati, srat usrid kužine i rizat povrće za hotelske goste, pišat u javnin zahodima čučavcima bez vrata da te svak ko prođe gleda, nikad ne pomest ispod namještaja, ne čistiti po kući, imat stolnjake, šugamane i posteljinu na maće...
Meni na pameti Hram Neba i Zemlje, toliko smo daleko jedni od drugih.
Ka da su cijepljeni od higijene i urednosti na koje smo mi navikli.
Vratila san se u Hong Kong, za umirit se otišla pravo u restoran di je upad s tačno određenon konzumacijon spize i jednog pića 500 US dolara po osobi pa ti pjevaj !
Al sve blista, miriši, pića i spiza su vrhunski, zahod pari ogromni super luksuzni stan, čovik najrađe ne bi iz njega nikad izaša.
Tu radu isti oni Kinezi iz Guandonga i Beijinga, ode znaju da sve triba blistat od čistoće, tamo nemaju pojma.
Kad san došla kući imala san šta vidit.
U tvornici postola gazda reka nek za se i svoje uzmen šta oću, uzela 5 pari najboljih patika, teglila ih priko pola svita a one sve live bang
Posal nije napravljen, naša vlast čekala kome će Kinez dat proviziju, on nije moga virovat, stalno je ponavlja da čini dobro i da bi njemu tribalo dat proviziju šta će zaposlit ljude.
Tija je ode, najviše 15 km od bilo koje luke, napravit pogon i zaposlit 100 ljudi. Đoništa i gornjišta patika došla bi otamo kontejneron, ode bi se samo zalipila i izvozila u EU. To zato šta mi nismo članica, nemamo kvote, on je dopuštene kvote za uvoz u EU iz Kine ispunija, a moga je prodat još gomilu toga. Ovo bi bija izvoz iz RH u EU.
Otvorija je pogon u Poljskoj, tad ni oni nisu bili u EU.

Veliki odmor.
Onda nešto na slovo S ( ne napuštan Kineze, grad miljenik u kojen san bila mali miljun puta, Hong Kong, uvik se svugdi pojavljuje ).
Il Prva, Druga, troglava banda i Moj ?
Nešto treće, ko zna šta se može dogodit il meni past na pamet ?cerek

09.05.2008. u 00:05 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig