
Likovite kuglice i kutije za držat čaj
Profesoru je bija san vidit Dubrovnik, dok je 6 miseci studira u Beogradu uštedija za avionon ujutro otić, uveče se vratit, al nisu mu dali njegovi iz ambasade, nikako. To nije moga prižalit.
Sad je sina tija poslat živit bilo di na svitu, s familijon skuplja lovu za učinit mu pasoš, takse su bile nedostižne, a onda je dolazija još nedostižniji problem dozvola, viza, svega. Nije uspija.
Za imat dite mladi su tribali dobit privolu partijske ćelije u poduzeću. Za imat drugo dite tribali su se pomirit s tin da će bit izopćeni, svak je smija i mora čin ih ugleda po njima pljucat da pokaže prezir, nisu mogli napredovat u poduzeću, nikad ne bi dobili stan.
Vlasti su se bavile kontracepcijon i tako da bi poslale radit muža il ženu 3-4 iljade kilometara dalje, a love za putovat nije bilo pa bi se muž i žena vidili jedanput u 5 godina.
Kasnije san bila u selo di se rodija Mao, tamo i po drugin selima u svakon vrtlu isprid kućica tajno su zakapana novorođenčad, puno previše ženske i dice broj 2 ili 3.
Ubila san se tih dana za obać 5-6 najvažnijih spomenika, svaki uzme baren cili dan.
Najviše me dojmile Mingove grobnice. Ni u njima nema uporabnih predmeta, al su posebne, impozantne, kamene.
U starom dilu Beijinga ima uličica s malin, pretrpanin radionicama -dućanima antikviteta i suvenira koje držu obrtnici umjetnici. Tu je bilo predivnih kineskih stvari, nekih starih više tisuća godina, teke kupila.
U Kući svile kupila par kilometara razne svile, debele, tanke, za muške, ženske. Još iman metraže. Na Frendšipu, di kupuju stranci, svileni veš, u Knez Mihajlovoj servis za jelo za 8 osoba. Knez Mihajlova je ulica u centru s dućanima, ko zna kako joj je pravo ime, ovo joj dali turisti iz Juge.
Narod koji je prije 4000 godina ima svoju znanost, kulturu, filozofiju, umjetnost, napravija Zid, grobnice, hramove dok se za nas nije ni znalo sad je bija iza nas miljun godina.
Saznala san zašto je oprana roba puna fleka. Ima deterženta, al se pere u ladnoj vodi, kučište hotelskih veš mašina je plastično, najviša temperatura pranja 40 C. Mora ostat šporko.
Bila san u kazalištu, plesovi, pisme i ona nevjerovatna svijanja tila, svidilo mi se.
U Beijing san ponovo došla za dva miseca. Kina se oporavljala od Tiananmena, turisti dolazili opet, naši se povatali na bazi Srbi i Hrvati, zva glavni tip za turizam Beijinga da hitno triba rješit šta će s njima ako se opet povataju. Išlo nas 4 službeno, on nas dočeka i odma s nama na službenu večeru s još njih 5-6. Kolega mi jedva uspija reć da će mu u neko doba namjerno pozlit, tobož od rižine rakije, neka ga vodin u sobu. To će bit kad osjeti da će nan Kinezi tit učinit najveću čast koja se ne smi odbit, dat zalogaj spize sa svojin štapićima, onin kojima su cilo vrime ili. Sekund prije toga kolega se počeja privijat, tako smo prošli lišo. Umrla bi da san morala taknit štapić kojin su ili, kamo li ga stavit u usta, i nako san bila štufa jer su cilo vrime pljucali sitne kosti iz mesa po stolu, priko stola, ma di stignu, podrignjivali, mljackali...A bili su visoko rangirani ljudi na službenoj večeri sa stranim gostima - partnerima.
Tamo je najbolje isti tost i frigana jaja, pekinška patka definitivno valja samo u dobrom europskon kineskon restoranu. Ne radi okusa, spiza ima izražene okuse, slatko, ljuto, papreno, al često ne znaš šta žvačeš pa se meni priviđale razne životinje. Puno je škurih soseva, ko zna šta je u njima, patku konobar siče na tanke komade mesa koji se stavu na male palačinke prelivene škurin soja soson, to nisan mogla, naši i kineski pojmovi o higijeni nemaju ništa zajedničkog.
Jedva smo tamo u Sheratonu izmolili da nam prodaju cilu patku za u sobu pa trčali na Frendšip kupit tost, u sobi se najili patke, batak u ruke i nepečeni tost, spasili se.
U Beijingu san bila 4 puta, zbrojeno oko misec dana šta je za me puno, ne vraćan se često u mista di san bila.
Oćemo li sad u Guandong ?
P.S. Iden sa štapićima, volin kinesku spizu al ne tamo, tamo je konobar pun maća, stolnjak isto, sosevi crni a ja gadljiva. Eto.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig