plava brazda

subota, 03.05.2008.

TRAŽILI STE

Čikara za čaj i kutijica za kozmetiku

Poslin Moskve, Lenjingrada, Kijeva i Odese iz doba SSSR-a obećala san sebi da više neću u komunističke zemlje jer me boli glava od uvjeta života tamošnjih ljudi, al o tome drugi put, sad smo u Kini.
Tiananmen, peti i početak šestog miseca 1989. Pobilo studente.
Vukla me ta ogromna zemlja veličanstvene prošlosti ranije, znala sam o njoj i režimu al ovaj pokolj nisan mogla prihvatit, razumit, morala san otić.
Prija i ja krenile 20-tak dana posli masakra.
Doletili pridveče, ispod nas ogromni Peking a jedva koje svitlo vidiš. Aerodrom ofarban uljenom bojon s crton, malo ljudi, puno ozbljne policije, ka u socrealističkin filmovima.
Vozimo se do hotela taksijen kroz ogromne, široke ulice pune bicikla. Ni jedna bicikla nema svitlo, sve žene imaju marame na glavi, muški i ženske u istoj robi.
Za večeru donilo krasna peciva, mašila se, zagrizla kamen. Tvrdo rižino pecivo. Ostalo su bili tamni soja sosevi, ko zna koje sitno rizano meso, riž i povrće, mi gladne tražile tost i dva frigana jaja, ma malo morgen.
Stolnjak, monutura konobara, posteljina, šugamani, sve je bilo puno fleka.
Ne moš leć na fleke, nemaš koga pitat šta je to jer ridak je petak da neko govori engleski, a naš kineski se svodija na pozdrav "nji hao".
Ošle taksijen u dućan za strance kupit šugamana da možemo stavit misto posteljine i tuširat se.
Kasnije smo prošetale oko hotela, virile kroz prozore u stanove. Na prozorima nije staklo nego prozirna, tanka plastika, ka vrićice za zamrzavanje.
Mala, gola žaruljica na žici visi sa stropa, goli zidovi ofarbani ka na aerodromu, namještaja skoro ništa, puno ljudi u jednoj prostoriji.
Sutradan našle našu gđu koja doli živi i profesora slavistike na njihovon sveučilištu šta je kratko studira u Beogradu pa s njima najprije idemo na Tiananmen.
Moga si doć blizu, ne i ugazit na taj najveći trg u Beijingu, tako se kaže a ne Peking. Vidile su se ogromne fleke od krvi studenata, vojske je bilo krcato. 15 km u krugu bile su rupe po fasadama od topovske paljbe.
Naša gđa je govorila da je tribalo na bilo koji način zaustavit studente koji su tražili više ljudskih prava i jače otvaranje Kine jer se ne može vladat s miljardu ljudi koji bi tili ljudska prava i život ka u razvijenijim zemljama, profesor je umira od straha za sudbinu studenata i svog sina jedinca, studenta.
Čudila san se zašto građani muču dok in vlast ubija mladost.
Mnogi roditelji smaknutih koji žive tisućama km daleko neće cilu godinu, možda i dulje saznat da nema više njihovog diteta, a dobar dio pekingškog stanovništva virova je da to nije počinila njihova vojska nego neka druga, koja druga nisu znali. Ka da in je neko ispra mozak.
Većina građana Beijinga ne zna ni u kolikon gradu živi, kreću se na relaciji stan-posal i gotovo, država je brinila da im posal bude blizu.
U stanu nisu imali kupatila, tuširanje se po rasporedu obavljalo jednom mjesečno u mjesnoj četvrti, zato su žene nosile marame kad voze bicikle da sačuvaju čiston svoju prekrasnu crnu kosu.
Kad se Kina otvorila zapadu radnici na gradnji hotela dovodili su familije gledati čudo neviđeno da svaka soba ima kupatilo.
Peking je suv, prašnjav, oskudijeva vodom, 10-tak stupnjeva ladniji od nas.
U Zabranjenom grad nema ni jednog uporabnog predmeta, ne moš vidit kinesku vazu, samo gole zidove hramova i kraljevskih odaja.
Mao je napravija novi "Zabranjeni grad" blizu starog, ogradija ga visokim zidovima da raja ne vidi fontane, velike staklene prozore i druge luše.
Nema tica, da ih pobiti Mao da građani ne čuju nešto šta bi ih navelo na sanjarenje, lipotu...
Najpoželjniji mladoženja bija je taksist jer je dolazija u dodir sa strancima i dolarima koje se na crno minjalo za juane dvostruko bolje nego u mjenjačnici. Taksist je bija od onih ritkih koji su u to vrime mogli skupit lovu za kupit frižider, san svih pekinških žena
Mi smo bile gladne jer nit u dućanu za strance nije bilo kupit spize, sve se ispraznilo, tad su mnoge zemlje prikinile odnose s Kinom.

Dugo li je ovo a nisan ni počela, ajme koja masaža vas čeka
Al tražili ste, sad uživajte !

03.05.2008. u 00:05 • 15 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.