plava brazda
nedjelja, 27.04.2008.
SUDŽUK, BAKLAVE...
Suboton obično poredin po kući, manje kuvan.
Danas odredila lešat dva brancina.
Mrvu juhe, leši brancin i puterica, zdravo, bez kalorija, baš kako kažu likari.
Taman da ću se uvatit metle zove Sridnji, traži ćaću.
Doša s posla, donija iz Sarajeva friški sudžuk, ćevapčiće, kajmak, lepinje i baklave, volija bi da ćaća baci meso na gradele, ima ručak za sve, skupa s Mlađon i njezinin.
U tren san zaboravila zdravlje, brancini uletili u frižider, svaka njima čast, al nije Baš čaršija često na mom pjatu.
Mirisi, boje, zvuci istoka...
Prid očima mi sličice iz Sarajeva, Istanbula, Bahraina, Dubaija...
Dubai, drugi na mojoj rang listi omiljenih stranih mista, Sarajevo ne računan ka strani grad, nisan navikla.
Ne moš Dubajske priče strpat u po posta, zato samo rič-dvi o prvon susretu.
Prije slijetanja san vozila jambo-jet krcat svita 
Bilo je oko 10 ujutro, lip sunčani dan, zezali se u pilotskoj kabini, kapetan namistija automatskog pilota, sila na njegovo misto i to je to, tako i on vozi.
Dava upute šta ću i kako kad sletimo.
Išli smo dalje, za Perth, ode se triba očistit putnička kabina, znači najmanje uru u tranzitnoj zoni dubajskog luksuznog aerodroma.
-Svi će poletit na zlato, napravit će gužvu, rat. Ti nemoj, stani sa strane, čekaj da oni kupu, onda lipo polako izaberi šta oćeš, ne slušaj kad počnu zvat da se putnici vratu u avion.
-???
-Nema teorije da bi Arapi dali avionu otić prije nego se svi putnici vratu, samo se ti komodaj, cug ne bu pobegel. Al ne smiš ovo govorit drugima, ne bi se dva dana makli sa zlata da znaju.
Kad smo se iskrcali nasta stampedo, 300 ljudi jurnilo na par dućana sa zlaton.
Sila, naručila kavu, dimin i gledan.
Gurali su se, beštimali, gazili, jednom ispa ručni sat, odma su ga sprešali.
Nije to bila naša obična raja nego ljudi iz cilog svita, mahon oni fini, kulturni bijelci iz EU i USA 
Počelo zvat u avion.
Kad su svi krenili prema ulazu, uputila se suprotno, prema zlatu.
Najlošije i najjeftinije je 18-karatno, u po naše cine 12-karatnog.
Nisan ništa kupila, samo san sebi obećala da ću odma, čin se vratin kući, počet radit turu zu Dubai.
Nije prošlo dva miseca, eto mene tamo s prvon probnon grupon, s 9 turista-prijatelja.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig