
Civilizacijsko je načelo ne bacaj smeće u tuđe dvorište, zastupamo ga godinama, u stotinama dragovoljno odrađenih sati s građanima svih uzrasta, istupima u medijima, priopćenjima, brošurama...Toliko se puno slikamo da sami sebe više ne možemo gledati.
Lako je reći da Šibenik neće splitsko smeće, no to nije bit sadašnjih burnih događanja.
Bit je nositelje vlasti na svim razinama prisiliti da postupaju sukladno Strategiji gospodarenja otpadom koju je donio Sabor 2005. godine.
A Strategija kaže da se otpad iz kućanstava prikuplja odovojeno i da zagađivač plaća.
Ili odvajajte otpad, tko tako radi neće plaćati odvoz, tko sve trpa u jednu košaru i proizvodi smeće plaćat će odvoz, skupo i preskupo.
Otok Krk već dvije godine provodi Strategiju, svako kućanstvo dobilo je 4 plastične posude za otpad, pred svakom kućom 4 su kante - jedna za ostatke hrane, jedna za papir i karton, jedna za staklo, lim i plastiku te jedna za elektronički i lijekove. Stigli su do 30 % odvojeno prikupljenog otpada. Na bazi 40.000 stanovnika, zapravo 12.000 koji odvajaju, prošle godine su podijelili zemljoradnicima 6000 vreća najkvalitetnijeg komposta i poštedjeli od sječe 3800 stabala.
San Francisco i San Jose odvojeno prikupljaju skoro 70% otpada, planiraju 100%, Canberra već više od 70%, cijela Austrija 65%, skupina općina u Italiji kod Trevisa 74%, a pojedine više od 80%, kao i općine oko grada Lucca.
Za to vrijeme Napulj plače, zatrpan smećem, okružen opasnim, zatrovanim zrakom, ostao je bez prihoda od turizma, nitko neće u taj raj.
Kod nas Vlada planira 21 takozvani Centar za odlaganje otpada, svakoj županiji po jedan budući Napulj, u mnogima na kraškom terenu, veličine cca 400.000 m2 svaki. Tvrde da naši građani nisu dovoljno civilizirani da bi odvojeno prikupljali otpad 
Reciklažno dvorište za jednu županiju treba cca 10.000 m2 prostora, koristi sve sekundarne sirovine, samo 15 % otpada ne može se preraditi. Taj dio se spaljuje u malim plazma spalionicama, bez dimnjaka, bez ikakvih štetnih emisija.
Uz to, izgradnja reciklažnih dvorišta 5 i više puta je jeftinija od izgradnje Centara i spalionica, što će platiti siromašni hrvatski građani. Zašto nam naturaju skuplje, bitno lošije zbrinjavanje, bacanje sekundarnih sirovina i konačnu potrošnju prostora koji se nikad više neće moći sanirati ? Zar ne znaju da prostor nije naš, on je trajno dobro i nacionalna baština, vlasništvo naše djece i unuka ? Zašto žele graditi na kraškom terenu koji je zaštićen rezolucijama UN-a, osobito zbog potencijalnog trovanja obilja izvora pitkih voda. Radi postotaka od gradnje skupih Centara, zbog uvoza EU smeća, da nas prisile u zlatu plaćati nekom koncesionaru našu flaširanu vodu ?
Mogla bih vas zamarati još tri dana, ali neću, imam samo jedno pitanje.
Jeste li spremni odvojeno prikupljati otpad ?
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig