plava brazda
nedjelja, 13.04.2008.
GLAVA U BALUNU
U tri popodne izašli iz kuće lipi, naprlitani, dobre volje.
Padala je kiša, pitan Mog ima li koji pristojni kišobran u auti il da ponesen.
Ima, kaže, nov, baš za ovu zgodu.
Za 10 minuta došli do katedrale, kiša sve jača a gužva od auta grozna, moraš se parkirat Bogu iza nogu.
Skoro san Mog ubila kad je izvadija kišobran, star, sav na maće, visu konci jer je isfucan na krajevima, meni nepoznat, ko zna di ga je skupija, takvog u nas nema.
U restoranu do katedrale piće za svatove, hladna zakuska, piva klapa, ne moš od lipote.
Dolazi Mlađa, jedva čekan da uslika klapu, mladu, nas...
Nema digitalca ni kamere, misla da san ja ponila.
Digla mi je tlak na miljun, svi nastradaju kad ona misli, ista je svoj blentavi ćaća !
Pop je bija pravi zajebant, nisan se nit na Ave Maria uživo i uz orgulje mogla uozbiljit, stalno san u sebi pjevušila "jer ti si moj Pinokio".
Onda smo se vozali po ure do restorana okolo naokolo u koloni, ne znan koliko je bilo auta, al ljudi, pola nepoznatih, oko 250, u svakoj auti 2, najviše 3.
Dočeka nas je bend i kokteli u krasnin bojama.
Uvik pitan od čega su kokteli, privlaču me boje, al ne kušan, kad se mora pit viski mi je najsigurniji, najdraži za vrime, prije i posli svega.
Lipo smo sili, sve poznati svit s nama, klapski pivači i drugi zafrkanti.
Prošle su pune 3 i po ure do prvog plesa, a moje postole s takićon od ohoho centimetara nisu se javljale.
Red pisme, red spize, pića, plesa, smija, došla ponoć da nisan rekla keks.
Oko ure noću počeja raspašoj, za bolje skakat trčala u auto prominit postole.
Plesalo se, pilo, ilo, pivalo sve, od gange do Figara, a meni se u glavi prominila ploča iz Pinokia u "Vilo moja".
Odjedanput Mlađa govori da je 5 uri ujutro, triba ić leć.
Kud prije ?
A i ta mlada garda sva je na galofak, uvik spominju ure, umorni su, spava in se.
Pogledan po stolovima, je, po ljudi je ko zna kad otišlo.
Nas 20-tak nikako se rastavit, uputili se na pumpu na kavu, tamo zapivali "Ti si mi u krvi" i lagano krenili kućama.
Legla u 7, spavala brzo da se mogu odma dignit, cili se dan vukla po kući s glavon u balunu.
Neman pojam od čega.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig