plava brazda

srijeda, 05.03.2008.

POTJERA

Imamo mi policjota šta najviše voli promet, moš kraj njega ubit cili svit, ne bi vidija ništa, jer po cili dan zapisuje nepropisno parkirane aute i podnosi prijave sudu za prekršaje.
Nekidan dobija i on poziv od suda radi istog prekršaja.
Prijavija je sam sebe, ne zato šta je savjestan, nego zato šta nikad nije uspija zapantit svoju registraciju.


Ritko vozin ono autića, samo kad baš moran, nisan s njin spretna, bojin ga se.
Uvik pogledan jel' sve šta se na njemu okon vidi u redu, vozin polako, ne volin srest druge aute, kamion il bus, jedva s dvi ruke držin volan i dajen duga, kratka, žmigavce, izblesira me gledat naprid, nazad, u ogledala sa strane, a naleti li još i kakvi semafor ne pitaj me ništa !
Tako sritna i ponosna morala, jer Moj je zahrka u 9, sinoć oko ponoć skoknit po Mlađu, zvala da triba prijevoz, momak joj hitno otiša negdi.
Krenen, nigdi nikog, grad pust, kad vidin da mi se uz guzicu zalipilo drugo auto.
Vozin dobrih 25 km na sat, neću brže jer mi biži bila crta, i mislin šta me ne priđe ako oće.
Ma kakvi, neće.
Učinilo mi se na tren da blišti neko plavo svitlo, al nisan bila sigurna, ne stignen gledat iza sebe, dosta mi je šta moran isprid.
Poslin 300-400 metara priša me i sta malo popriko, tako da moran stati.
Iz auta, velikog, sivog s plavin svitlon na krovu, izlazi visoki, lipi policjot u uniformi.
Ajme, ko zna koje san sranje napravila ! Smrzla se, ušla u se...
-Gospođo, dokumente, ne radi vam stražnje svitlo.
-Radi, pogledala san prije minut.
-Ne radi, morate platiti kaznu.
-Zašto ? Bit će crklo ovaj tren, nisan to nikako mogla vidit.
-Gospođo, nije samo svitlo, vozili ste presporo, niste tili stat kad smo uključili rotirajuće svitlo, morali smo vas slijedit, niste vezani.
-Zašto ću stat, šta ja znan ko svitli, imate civilno auto ? A di ću brže vozit, da ko nastrada rekli bi da san vozila prebrzo, kaiš san taman tila vezat...
Smješka se on na me, vidi čovik da san fina, pristojna dama i da ništa nisan učinila, kad dolazi drugi, šta je bija s njin u auti, mali i debel, dere se :
-Nemaš se šta s njon prepirat, opirala se službenin osobama, nije stala odma, nek sad plati baren 1.500,00 kuna il ju prijavi.
Opirala se službenin osobama, 1.500,00 kuna, je li poludija skroz naskroz ?
Pogledan umilno, ka tele, u svog lipog policajca i počnen mucat :
-Prijavite, al kad vozin ne vidin stražnje svitlo, samo znan da je maloprije radilo.
Smije se on, govori kolegi nek ode, da viruje kako više neću bižat, potjera je gotova.
-Sigurno se, gospodine policjot, svićica utrnila tren prije nego ste naišli, vozin bez stražnjeg svitla najviše minut-dva. Za to vidit morala bi uvik gurat auto, ne vozit, buljit u stražnje svitlo i čekat da crkne svićica jer ako vi naiđete uzet ćete cilu penziju mog ćaće za ništa.
Gleda on mene, gledan ja njega.
Iako je potjera organa reda za opasnon osobon bila duga i teška prošla san lišo, bez punta.

05.03.2008. u 00:01 • 29 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig