Šjor Frane je bija poznat ka veliki zajebant. Jedne nedilje sretne šjoru Katu, bokun lipe gospoje, kako žuri, skoro trči. Pita je Frane čemu žurba, di će, a ona govori :
- Ajme, šjor Frane, žurin u crkvu, bojin se zakasnit na misu ! Neman sat, znate li vi koja je ura ?
- Jedan priko dva.
- Imeisusovo, šta van je, nema take ure ?
- Ima, ima moja Kate, oš da skinen gaće i pokažen ti ?
Prije par godina iden iz dućana, srela bivšeg profesora tjelesnog, zove na kavu.
- Čuj, jel ono tvoj mali jučer izaša u novine ?
- Nije, ne znan, u koje ?
- Sport, bija turnir, on pobjedija.
- Nije, znala bi, koji sport, on s prijateljima igra na male branke, to kad je ode, sad studira.
- Pari mi se da je on. Boks.
Nazvala metropolu, javija se Stariji, on ne može bit, nije bija turnir za hedoniste. Kaže da Sridnji nije kući, ne zna ništa o turniru.
Našla novine, je ime isto, al Sridnji ne boksa.
Dobila ga tek za tri dana na telefon, počeja mutit, jedva prizna da je on, boksa tajno 3 godine, kod nas u njegovu sobu da su sakrivene stare rukavice i štitnik za zube, nije tija reć jer bi se ja plašila i pilala da je opasno.
Zajebant, uvik je bija od malo riči kad triba o sebi govorit.
Isti kafić, par miseci posli.
Sestra mi sidi na štekatu, 5-6 stolova od mene i viče :
- Čestitan, mali položija prijemni.
- Šta meni čestitaš, čiji mali ?
Moja oba studiraju, Stariji prid diplomon, Sridnji za upisat drugu godinu.
- Tvoj, Sridnji.
A jebate, šta je sad skuva, na faks je ima sve ocjene 4-5, nije pa ispita...
Prije faksa nije puno govorija šta bi tija bit, ritko bi nabacija da bi volija radit u moju branšu.
Nisan in se mišala u faks, misla san da oba studiraju šta oće. Ustvari, Sridnji je upisa, polaga, učija i tajno čeka svoj pravi prijemni kojeg nema svake godine, kad ima primu jedva 3-4 studenta.
Prva godina propala, ni jedan ispit nije moga prinit. Rič nisan rekla, ni tad ni ikad posli.
Svi kažu da je ista ja, di ću sebi grintat ?
Eno ga sad, reka bi moj ćaća, svršija za vozača pa vozi.
Putničke avione.
P.S. Nije avion boks, nisan se pripala ni pilala ni kad je pun goriva sletija na drob, u polje. Ljubav za avione i let s mene prišla na njega.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig