plava brazda
četvrtak, 28.02.2008.
BOLEST I TELEFON
Nekoliko dana uzastopce Anđa izlazi iz kuće neispavana i neuredna, sva je Bože pomozi ! Pita ju susida šta je, da nije bolesna.
- Nisan ja, mali Jure mi je bolestan, već par dana ima visoku febru, nikako ne spavan.
- Zašto ti malo muž ne pomogne dežurat ?
- On ? Svaku večer prije spavanja ode do maloga i kaže mu nek slobodno zove, ako triba i cilu noć, mama će odma doć !
Ne mogu se požalit, za čuvat blaga otimali su se babe, dide, tete, prijatelji, rano san ih imala, bili su svugdi prvijenci, svi su ih volili i tili.
Al čin bi ih šta zabolilo odma su vraćani meni, niko drugi ih nije čuva s febron i drugin dičjin bolestima.
Sve je dobro išlo, uglavnon su bili zdravi.
Puno san putovala, takva struka, pa bi osigurala da prija pedijatrica bude na raspolaganju 24 ure dnevno iako su mi u najužoj familiji likari. E, al drugih specijalizacija, to je didama i babama bilo slabo, nesigurno. Fala Bogu, skoro nikad nije tribalo zvat priju, samo san ja zbog febre prestala s puta zvati kući.
Išla u Australiju službeno, na 8 dana.
Treći dan zovnila da se javin i reć da minjan povratak. Domaćin, velika tvrtka, ponudila obilazak svih većih australijskih gradova, plus po 2-3 dana Kuala Lumpura, Hong Konga, Bahraina i eto, umisto za 8 iznenada ispalo da ću se vratit za misec dana.
Zoven, čin je diga telefon Moj govori da Mlađa, 2 godine, ima febru.
Prija doktorica dolazi 3 puta dnevno, kaže da je viroza, ne triba ništa, samo čaj i čepiće protiv febre.
Meni grop u želucu. Kad bi odma sila na avion došla bi za dva dana kući, viroze više neće ni bit.
Pita Moj kako san, petljan, ni sama ne znan šta bi tila pa bubnen di bi sve tribala ić i čekan šta će reć.
Reka je nek uživan i više ne zoven prije nego dođen na aerodrom Split.
Lipo, al meni to putovanje nije dobro leglo, glava mi je cilo vrime bila kod Mlađe, nisan mogla bit komodna, uživat, opustit se, falilo mi je bit umorna, neispavana, priplašena, grintava, kakva san uvik kad je blago bolesno.
Kad san se vratila Moj i ja dogovorili da više nema zvanja s dalekog puta od malo dana. Ako padne avion On će čut na vijestima, ako ne padne vratit ću se kad san rekla, ako ostajen dulje šaljen poruku. Jer kad znan da je nešto dok me nema samo ću se žderat. Za doć triba mi dan-dva, dotle je sitna bolest prošla, a ne daj Bože velike, ta će me sigurno dočekat.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig