plava brazda

srijeda, 13.02.2008.

LJUBAV I BLAGO

Jure i ćaća mu Marin okopaju vinograd, pa sin iskoristi priliku i reče:
Ćaća, moran se ženit!
A što - upita ćaća?
Napravija san Ivi dite - reče sin.
A unda počisti di si zasra - reče ćaća - zašto nisi pazija ?
Gospe mi, ćaća, ja san pazija, ma nisu drugi!


Mišat se il ne blagu u ljubav ?
To me mučilo više nego strah od bicikla, vespi, motora, auta...
Čin bi blago imalo godine za vožnju ja bi se umišala, kupila šta triba. Uvik san misla da je bolje da imaju svoje i vozu sami nego da ih drugi vozaju i ne daj Bože, unesriću.
Al u ljubav ?
Meni se niko nije miša pa san odlučila tako, čirit sa strane.
Lako reć, teško učinit, poklekla brzo.
Ne znan na koga, zaljubljivi su ka tuke, njihove dičje i sitne ljubavi ne bi stale u cili Blog, a od dvi veće ja san ih oslobodila.
Sad ćete reć da san prava kučka, ma vidila bi ja vas.
Mlađa je imala 16, zaljubila se u smišnog malog od 18, rič nisan rekla.
Jedan dan zove žena, kaže da je vidila kako je Mlađu momak trisnija.
Jebote, mrak mi je pa na oči !
Pitan nju, kaže je, al nema veze.
Tek onda san se uspalila, miljune uri i riči san potrošila da nauču, a vidi guske ! Potirala san ju na misec dana u sobu, obukla se i pravac potražit junaka.
Rekla san mu dvi riči i gotovo, te ljubavi više nije bilo.
Mlađa je puvala na me 5-6 dana, neš ti.
Stariji je ima 18, cura mu isto, kad zove njena mater da bi tribalo dicu vinčat.
Vinčat ? Nisu ni zinili na svit, di je faks, zašto će uletit u brak ?
Trudna ne može bit, Stariji o tom zna, uputila san ga, drži se uputa.
Ovo je bija tek početak sranja.
Došla mala, u mojoj kući meni prigovara koliko svoje love trošin na dvoje mlađih !? Tribala bi sve na Starijeg i na nju ?
Prikipilo mi je kad su ode ručali, on zalega na kauč, ona sila i dodaje mu kavu, frajer pije ležeći. I puši, ona mu otresa pepel. Malo šta je glupa, egoistična, primitivna i škrta nego još pravi invalida od njega, misli ga tako razmazit da postane ovisan o njoj. A neš, nisan ga zalud učila da se život živi, da dili s braton, sestron, prijateljima, potrebitima, uči, da zna štogod skuvat, opeglat košulju, sašit botun, usisat, stavit suđe u makinu, ma sve šta triba znat zdrav, normalan čovik.
Tila je kod nas prispavat, nisan dala, izrecitirala san joj u facu šta o njoj mislin i pokazala joj vrata. Još su neko vrime bili momak i cura, al meni više nije došla blizu.
Stariji je prikinija odnose s menon, zabija nos u zemlju, drža ga tamo dugo.
Danas fali Boga šta san mu na vrime otvorila oči, tvrdi da je moja otvorena netrpeljivost prema njoj bila najbolje šta san do sad za njega učinila.

Sridnji je, do sad, pametan.

Sritno van Valentinovo !

13.02.2008. u 21:25 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig