Vec dugo nisam pisala i obnavnjala blog,pa mislim da je i vrijeme.Pa da ja sad krenem.
20.5.Dani Zapruđa
Krenule mi cure putem Zaprudja,malo si popile,ja isla na Rangera da me malko izokrece,al nije bed.
Poslije lunaparka smo zavrsili u nekom parkicu,pjevali,bila jebenica.
Sve je bilo super dok se svi medjusobno nisu krenuli barit,a Ema i ja zujimo sa strane.Njezin decko je bio bolestan,moj je bio na vikendici.Ma i to bi bilo ok da Ema moja mila nije bila pijana ko guzica,a ja trijezna.
Pozdravljam novopeceni,preslatki par,a i one koji su se tad spojili,ali nisu potrajali,i onaj jedan par koji traje vec dulje vrijeme...
27.5.Majin i Janin rođendan
Ajme meniiii,ajme meniiiii!!!!!!!
Sakupilo se enormo mnogo ekipe na skolskom i jos vise cuge.
Bilo je stvarno prejebeno iako smo svi bili pijani ko guzice i teturali uokolo bez odjedjenog cilja.
Uglavnom,pjevalo se,plesalo,barilo,ludiralo,svirka na gitari,ma sta da jos kazem,bilo je odlicno.
Ja sam prespavala kod Vanjice svoje,pricale smo do 3-4 ujutro,a ja sam se u 8 digla da idem na put.Ne trebam ni spominjat na kaj sam ja licila na tom putu,ajme meni.Ko da me krava oblizala i bacila pod traktor.
I ovim putem pozdravljam novonastali par,a i onaj nesretni one-night-stand,al dobro i naravno svog dragog Kostu.
03.06.Verona-Gardaland
Napokon je dosao taj dan da idem i ja u Gardaland.
S curama sam se nasla u 22h i isle smo na kavu (ranija kafica).''Izbacili'' su nas iz 4-5 kafica,posto se svi zatvaraju u to vrijeme.Zadnji kafic nam je bio nas dragi Friends u kojem nas svi veoma vole i pustili su nas da ostanemo malko dulje.
Poslije smo pljugali pred skolom i shvatili koji smo mi luzeri da s petka na subotu vrijeme provodimo pred skolom i jos smo u ponoc isli pisati u skoli (nagovorili domara na porti).
I tako smo mi krenuli u 00:30.
Nemam pojima kad smo stigli u Veronu,malo smo zujali,obilazili znamenitosti i onda naravno na kafuuuu.Ajme prva jutarnja kava nakon 7 sati putovanja.
I onda-GARDALAND!!!!!!
Dosli smo oko 12 u Gardaland.
Naravno da smo odmah zapalili na Blue Tornado,najgori i najzesci i nije da smo cekalo nesto preko sat vremena da dodjemo na red,al se isplatila svaka sekunda tog cekanja.Ziva sam se zasrala.Mislila sam da cu umrijeti.
Nakon toga sam isla na Slobodan pad koji ima samo 40m i pada 3sekunde.Ovaj put sam fakat mislila da cu umrijeti,vidjela sam si hole life in front of my beautiful eyes.Ekipa je vristala od vrha,ja od straha nisam mogla,neg tek kad smo se zustavili.Uglavnom,predobro,predobro...Odu zivci,organi,herc i sve ostalo.
Nakon toga je slijedio Vlak smrti,na kojem se nisam cak ni toliko jako zasrala,al na slici izgledam ko da je na meni proces egzorcizma,al nema veze.I to je bilo odlicno i jos sam sjedila odmah prva.
I zadnje-Colorado boat.Jebeno deblo koje pici po vodici,tj.kanalu.Uglavno,opet sam sjedila prva.I ne trebam rec da smo svi poslije toga izgledali ko da smo se okupali i da si vec dovoljno mokar ak mirno sjedis u tome,ali ne,mi smo se putem i zalijevali tom ledenom vodom koja je izgledala ko da se cijelo stado slonova spisalo u to,a tak je i smrdilo,al nema veze....Bilo prejebeno.
I tak smo jos malo zujali,pa je doslo vrijeme povratka.Zao mi je kaj smo bili tak kratko (5 sati),i kaj nismo sve vidli,posto smo na svaku stvar cekali oko sat vremena-vise-manje.
U busu se spavalo,kartalo,pjevali,ma sve ukupno je bilo fnomenalno.
I tako,sad sam 4 dana solo doma,starci na moru...Bio moj Kosta kod mene....I tak.Pusa svima,pusa mom najdrazem Kosti
|