27. 02. 2011.

Nedjelja, kao i predhodne, rezervirana za pohod u nepoznato. Na dogovorenom mjestu nalazim se sa ekipom i kraćemo. Moja prijateljica je ovog puta ostala doma zbog bolesti, pa smo ostatak ekipe i ja krenuli. Neplanirano, na cesti za Platak zaustavilii smo se na raskrižju koje vodi na stazu za Crni vrh. Zaključak je donešen u trenutku, da bi bilo zanimljivo krenuti po ovoj stazi po kojoj još nitko od nas nije bio. Dan, sunčan i bez vjetra, odličan za ovo područje.
Kraj nas su prolazili auti s grupicom planinara iz Rijeke, koji su se također uputili na tu stranu. Oni su ipak odlučili da većinu puta pređu autom za razliku od nas. Šta je 9 km do tamo za nas. Uz makadam po kojem smo pješačili, mogli smo vidjeti divlje sazidane šumske kućice tj. vikendice koje narušavaju izgled okoliša. Nastavljamo dalje i lagano se uzdižemo prema visini od 1000m. Dolazimo do mjesta gdje se makadam odvaja za Hahliće. Dakle, ovog puta se nalazimo s jugoistočne strane Hahlića.Odvajamo se od makadama i po snijegu lagano uspinjemo na prvi vrh Klek 1210m.
Ulazimo u snjeg koji je dosta tvrd a prema vrhu uspona i zaleđen na površini i pa je potreban oprez. Susrećemo grupu iz Rijeke koja je autima krenula ispred nas, i već su se spuštali s vrha. Dakle, nismo puno u zaostatku za njima.
Na vrhu pogled na okolne vrhove. Lagana, kratka okrijepa, pogled prema Crnom vrhu i krećemo. Za manje od pola sata, bili smo na usponu za Crni vrh. Uspon koji smo odabrali je penjački i zahtjeva opreznost prilikom penjanja iz razloga što stijene nisu čvrste već u različitim oblicima i veličinama naslagane jedna na drugu, pa podsjećaju na nešto što bi se moglo svakog časa urušiti na vas. Međutim nije prezahtjevno pa penjanje ide dosta lagano, bar za nas. Na stijenama susrećemo nekoliko planinara iz Mosora ali i grupu iz Rijeke koja već silazi s vrha na koji su se uspeli s druge, lakše strane. Grupu su činile većinom žene od kojih je nekoliko bilo u starijoj životnoj dobi i ni malo mi se nisu činile spretnima za silazak po ovom zahtjevnom terenu. No, ako je onaj tko ih predvodi došao do zaključka da će moći, onda, nadam se da će sretno i sigurno stići do podnožja.
Na Crnom vrhu 1335m, dosta snjega iako ga na stijenema pri usponu, sva sreća, nije bilo. Pogled puca na sve strane. Obruč,Hahliće, Učku, riječko zaleđe, Platak, Snežnik, Snježnik, Guslicu, Planinu, Risnjak...i sve ostale poznate i manje poznate vrhove. Predivno. Tu smo donijeli odluku da bi bilo zgodno stazu zaokružiti preko Platka do auta koji se nalazi uz cestu koja vodi prema Platku iz Rijeke.
Dakle, još dva sata i pol po šumskom putu do Platka. Sve bi bilo idealno da tog dana nisam obula, dugo iščekivane gojzerice koje sam naručila prije mjesec dana iz Amerike. Kako ih u startu nisam dobro učvrtila ni podesila a ni prije toga razgazila, imala sam ozbiljnih problema s onim što niti jedan planinar ne voli a to je "žulj". Jedva sam držala korak s muškim djelom ekipe ispred mene i nisam dalje mogla uživati u prirodi jer me bol na nozi smetala.
Konačno smo na Platku. U domu smo uz kavu malo odmorili a najviše moja nažuljana noga. Do mjesta polaska nismo imali drugi pravac nego po asfaltu.
Kraj auta smo zaključili da smo prešli za 6 sati hoda, oko 22 km ( standradno ) i da smo odlično odabrali ovu neplaniranu rutu.



Odvajanje za Hahliće





Crni vrh s Kleka



Postepeno ulazimo u stjene



Iako nešto stariji. mogu oni to



Ovo samo izgleda vrlo jednostavno






Pogled na Platak, Snježnik, Risnjak



Ispred nas Klek na kom smo upravo bili



Hahlići



Guslica



Približavamo se Platku



Nešto skijaša se ipak skupilo



usamljeni snjegović



rekapitulacija pređenog



povratak do auta



još jedan pogled na Grobnik