Kolovratske stijene - Klenovica

05.10.2010.

Još je jedan vikend prošao a ja nisam bila nigdje u planinama.
Razlog je opravdan ali moju želju za visinama teško je utješiti. Ipak sam uz sve ostale obaveze koje sam imala uspjela pregledati neke stare slike s pohoda od ranije i tako se, bar na trenutak našla mislima u prirodi koja me ispunjava tako jako da me ništa drugo ne može usrećiti kao osjećaj da sam u prirodi i ljepoti koju nam ona pruža.
Na početku ove godine bili smo na Kolovratskim stijenama. Putem nas je pratila kiša, magla, vjetar pa i sunce. Svi vremenski uvijeti u jednom danu. Na vrhu s obzirom na maglu nismo mogli imati pogled kakav svaki planinar želi ali smo zato u povratku do Klenovice imali sunca. Povratak je trajao četiri sata što i nije tako jednostavno ako se radi isključivo o spustu. Na stazi smo ugledali jeziv prizor uginulog konja i ždrijebe koji su bili sajlama vezani za stablo. Sajle su se jasno vidjele oko gliježnja životinja. Prestrašno što su sve ljudi u stanju napraviti. Dugo nakon toga nisam mogla spavati, jer me ta scena uznemirila. Nadam se da više nikada neću vidjeti ovakve gnjusne stvari koje ljudi rade životinjama.
Priroda i životinje služe da se u njima uživa a nikako da se nad njima iživljava.



460


460


460



460



460


460



460



460


460


460

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.