07.-08.-2010

Izazov mi je bio otići na tu predivnu planinu i popeti se na vrh uprkos strahu od visine koji sam do tada osjećala. Naime Triglav mi je bio odredište gdje ću razbiti taj strah od visine. Prvog dana proveli smo 9 sati na stazi koja vodi i popred planinarskog doma " Vodnikov dom" koji se nalazi na 1817m NV. Tu prestaje vegetacija i nastavlja se kamenito tlo, sve do planinarskog doma '' Planika'' u podnožju vrha na Triglavu. Hodali smo 6 sati i umorni od visine prespavali noć u domu koji se nalazi na 2408m nadmorske visine. U ranim jutarnjim satima krenuli smo u osvajanje vrha. Iskustvo je to o kakvom je teško govoriti. Dnevno taj vrh obiđe na stotine planinara i kolone koje se kreću u oba smjera su često veće od onih koje se mogu sresti u gradu. Koncentracija u svakom trenutku treba biti na vrhuncu jer svaki pogrešan korak dovodi u opasnost i ostale sudionike na stazi. Na samom vrhu od 2864m osjećaj je božanski. Tišina i mir su neopisivi. Nakon tog pohoda i savladavanja straha, moja želja za visinama je neodoljiva. Prva prilika koja mi se ukaže vraćam se na tu planinu. Tada ću u živati u svakom koraku, kameni, stijeni, pogledu i svemu što prvi put nisam mogla zbog straha.Ali jedno sam sigurno naučila. Treba imati strahopoštovanje prema tim planinama koje su tu da bi u njima uživali poštujući njihova pravila.