Jučer sam na onom slavnom jutubu pronašla pjesmicu koju nisam čula tako dugo. I opet sam se ja naravno počela mrdati uz ritam glazbe i pjevati uz slavnu Beyonce. I onda kad je pjesma završila, ja sam ponovno stisnula onaj znak za play i tako sam ja to radila dok nisam shvatila da je već 12 sati, a meni je škola, ja imam učiti i moram se obući, pospremiti po kući i pojesti nešto dakako. Onda sam kao i obično digla veliku frku i gasila kompjuter proklinjući facebook i you tube. Nabrzaka sam pobacala stvari u torbu, namjestila krevet, počešljala se i umila i spremila si 3 hrenovke.
I stvar je u tome što to nije bilo samo jučer. To mi se događa svaki dan. Od ranog jutra visim za ovim čudom od kompjutera, a onda shvatim da kasnim i sve napravim nabrzaka pa kad krenem u školu imam osjećaj da sam zaboravila sve moguće. I onda me hvata panika. Tek se onda sjetim da možda pišemo ispit iz matematike ili ispituje zemljopis. Onda vadim knjige pa po putu ( 5 minuta) listam stranice kao da bih malo ponovila. A ono vrijeme koje sam ujutro potrošila, kao da nisam ni imala. Bolje bi bilo čak i da sam spavala.
Uskoro je natjecanje iz biologije, pa onda kemija i engleski. Nadam se barem da neću biti zadnja. Mene već sada hvata panika kako ću ja to izvesti, ali koga briga? Ako prođem dobro, ako ne prođem još bolje. barem neću morati ići na predsate i ostajati još jedan dodatni sat u školi zbog dodatne :)
Mislim da i danas radim istu grešku pa još sjedim ovdje i tipkam umjesto da se uhvatim nečega pametnog. Zato jurim. Pokušat ću danas biti pametnija ^^
