znam da nista ne znam

htjela sam ne pisati o izborima al eto ipak izgleda da bum i ja napisala nešto. glupo mi je opće pisati o politici jer svi oni obećavaju isto i na kraju ko god dodje na vlast ne napravi ništa...uglavnom. u biti svi se samo brinu za sebe, jer politika je njihov posao na kraju krajeva i važno je ući u sabor. no, dobro neću više baš o tome...oni su izabrali taj posao pa nek onda i trpe kad s eljudi ljute na njih, jer nikad nemre baš sve bit ok, to je utopija.
gledam danas jednog čovjeka kako gura neka kolica ispred sebe, beskučnik...ljudi nemaju gdje živjeti, nemaju posla, kriminala svaki dan sve više, ubojstava. strašno. svako malo čuješ o nekom ubojstvu, silovanju, al što je najtragičnije najviše se tih kaznenih djela dogadja u obitelji. to mi je strašno to nasilje u obitelji, gdje bi ti ustvari trebalo bit utočište i najsigurnije. a onda, kazne zatvora su male, sudstvo i pravosudje sporo...sve mi to nekada liči na divlji zapad...ne znam. no, opet...ne želim biti malodušna, iako sam bila u onom feelingu da me baš briga za izbore totalno ravnodušna da ne bum ni išla, ipak sad nekak baš bum otišla uinat samoj sebi, pa bar nek se nekaj mijenja, dal na dobro ili loše, vidjet ćemo, ali ljudi uvijek kažu da im je loše i nikad nisu zadovoljni, ali i realno uvijek ože biti bolje, možda je to dobro pa ljudi uvijek teže nečemu boljem, samo je mijena stalna. bitno je da se kreće. i zato bum išla na izbore. ipak smo mi svi dio društva, iako mi je sve to užasno, hoćeš nećeš moraš se negdje uklopit, ipak si dio društva.
a ove kampanje su mi stvarno smiješne. baš sam gledala, stranke dolaze brbljaju ja ću ovo ono, onda ovaj veli isteklo vam je vrijeme slijedeći idemo dalje, koma al eto cijeli svijet je pozornica...pa ajmo i mi odigrat svoju ulogu:)