08.10.2006., nedjelja
malecna aliseta says:
|
Život je keks od govana, napisah ja njoj. njen komentar je bio "lol". zapravo, ne komentar... sve teoretski moguće odgovore sadistički je stisla u tu geekovsku skraćenicu. fatalno po mogući daljnji razvoj konverzacije. aj aj, lažem: nastavak moje izjave je bio "a bog je kreten nastrani kojemu se svidjao smrad fekalija a pogotovo flatusa" na što je ona odgovorila superjakom sentencijom "život je kurac koji je prenapuhan od viagre a iznutra je trul", potkrijepljeno animiranim žutim kružićima. na to pak ja nisam mogla odgovoriti jerbo je bilo prejako za odgovor. a ona je geekčina po rođenju i trula po životnom opredjeljenju. ali redom da krenem, na drugom ćemo mjestu. ne mislim to, perverznjaci jedni, mislim pisati. a možda i to. zalutala sam, izvinite. kao što rekoh, time što je ona übergeek po genetskom kodu te po rođenju, naviknutija te daleko potkoženija za ovakva višesatna besplodna sjedenja te truljenja pred ekranom, te nakon takvog dana bila je još uvijek u stanju da mi odgovori rečenicom za koju bih ja trebala napregnuti 10ak više neurona. tom jednom ali hranjivom rečenicom. i ne samo hranjivom vec i žeđozadovoljavajućom. tako nutricionističnom za mozak dušu i tijelo da sam u stanju šoka i overloadanosti pala... pa, dublje u naslon okrnjene spužvaste sjedalice. budimo realni, nakon dana kakvog već okarakterizirah i to je fizički napor plus pola. e to su sati i sati ( ne bi da još imam kakav pojam o vremenu...) sjedenja na istim vražjim koordinatama u prostoru. od svih raspoloživih kombinacija u svemiru. (tri koordinatne osi!!!vauuu....) spužvaste stolice za spužvasta dupeta, kaže tata Huxley. mmm i tu se spominje stolica. šit, krivo znaćenje. a baš sam mislila kako možda postoje spužvasti fecesi. jer to bi bio takav materijal za raspravu... spužvastiji od spužvastog tkiva u muškarčevoj genitalnoj kobasici (onoj s kojom se rađa po svetom genetskom kodu kojeg povlači još od prvog falusnog bića što se kurčilo pod svodom nebeskih prepona). i tu je jednolićno zujanje te zraćenje iz monitora. i iz zbirke koja se zove Žuta strše u zrak zadaci iz područja valne optike, ali onda i samo onda kada svjetlo odbijeno od listova Žute bude donekle apsorbirano mojim zjenicama te vidnim živcem a na kraju u osjetilne te asocijativne centre u mozgu da bih uopće mogla napisati (a kamoli postaviti kao tvrdnju koja bi bila adekvatna da je se provjeri matematičkom, logičkom, dapače elektromagnetskom indukcijom) da strše, jer netko ih mora kao takve primjetiti da bi mogao potvrditi to isto time što će napregnuti trenjem upaljene zglobove prstiju i nekim čudnim redom ispretipkati plastićne kockice, a da bi do toga došlo prvi te poćetni i nužni uvjet jest taj da okrenem glavu pod kutem dovoljnim da zrake upadnu u zjenicu te budu apsorbirane... no, taj dio ste već pročitali. Žuta se izležava raširena pokraj tastature. cheep (ho), thought I. but a real leader knows, always when like to give and show generous to his unders. je, može bit da čak nisam jako zaobišla činjenično stanje determinirajući život kao keks od govana. i sranje može biti pogled na svijet. život je kao keks, lako ga je požderati, ukus varijabilan. ali je pun govana tipa težih. pun ih je i sastavljen od njih.i jedući keks, keks postaje dio nas, naš kvalitativni sastav postaje nadopunjen njegovim. govno je već probavljeno, probavili ga drugi, ono nosi njih i njihove kekse u sebi, kako da opišem njegovu ne probavljivost... govno je govno, možeš ga i progutati ako baš hoćeš i ako baš želiš, ali sranje je ljepljivo, gnjecavo, i smrdi da mu kapu skineš (ali ne od poštovanja prema nedajbože kvaliteti miomirisa i ajme majko ljekovitim sastojcima!!, nego da pokriješ zgrčenu njušku...), ali o druzja sranje je SRANJE!. ____________________ mora bit da umirem. apstiniram vec mjesec i pol. od moralno-etičkih bolesti (napomena: NE ODNOSI SE NA SEKS). fali mi moralnoetičkih a dakako i seksualnomoralnih bolesti. ono zadnje nije bilo bolest. mora biti bolest da bi bilo hrana. pod terminom 'hrana' sad mislim 'da bi imalo RELATIVNO pozitivnog efekta na moj gladni egoistični psiho-duševno-moralno-religiozno-seksualno-filozofski život i SUBJEKTIVNO mi uljepšalo egzistenciju'. prestaro ili premlado. ne govno nego zmija od ljudskog mesa koja blebeće na jeziku koji nije ni hrvatski ni engleski. glupi puni-puncati mjehur kriv je za čvrsto, složno stiskanje nogu jedne uz drugu kao da je -25 kelvinovih a ne 25 celzijevih. a tijesna pritisnutost sala u krvavom mesu pa koži te naposljetku hlačama rezultirala je stiskanjem 3.14čkinog mesa oko klitorisa. i time povećana količina štetnih tvari u tekućem stanju unutar tijela rezultira nadraživanjem već čega je i trebalo. a kao što rekoh, apstinirala sam dugo. psychokiller, qu'est-ce que?, rekoše stara pjesma a mjehur se još napinje dok ne dodje do neizdrživosti o tako mi govorenja prateći strujanje živčanosti. hodi mlado derište, mlada životom neopećena ličinko. hojdi da te poučim što o truljenju. tvoja i moja pajdašica naklonost je u mene išla povratiti ovom fensi lizalicom oblika naranće. ali dobila ju je (naklonost to jest) tek kad je moje ruke podigla pa spustila na velike i mekane svoje sise te okrugle i medene guzove, čega pripita nije bila svjesna. no kako Anakreont reče, pijuckajmo. a njegov soj postaše prvi filozofi. ajde maleno moje ne pizdekaj, pa ja sam tvoja dobra stara prijateljica. zagrli me, da me crno pivo ne odvuče na bor. na boru je apsint. iza apsinta je Sunce. u apsintu ono sjaji a sjaj zelenog mora čini svijet stvarnim do najkruće stvarnosti. nego što, pametan si ti mladi parazit. pomoći ćeš ti staroj dobroćudnoj prijateljici na bor, paaaametno. ne nije sarkazam. i nećeš glumiti strejteđerstvo, o ne, pa ipak si ti hipić... ne ćipina, ne gotičarće, ne panker strejt eđer, već hippyĆ... apsint je zelen kao lišće stabla, sjaji se kao Sunce na moru. zagrli me da ne padneš, nije te se socijaliziralo sa stablom. ne puštaj tugu da te poždere, nasloni čelo na moje, pjevajmo dobre stare živahne, od istosmjerno-izmjenične struje. držim te, nećeš pasti, samo se ti igraj. oh, hvala, baš je hladno postalo, eto. nemoj plakati o neiskusno mlado meso, suze će se ohladiti, slomit će te. o kako smotano. ops ti pade. rekla sam ti ja. ti si (wannabe) 'čovjek' od novoga kova. ne trudi se, ne možeš mi reći ništa što neznam. neću ti ja ništa govoriti jer me nećeš nit čuti a kamoli razumjeti. daj odjebi...ups već jest. sunce na moru prejako reflektira, stablo je postalo mutno, ne mogu ga nanjušiti (ništa novo, njuh mi je nikakav, zrak je postao jako gust, priča je postala preglupa. ne preglupa, nego je manjak ideje dovukao priču do svađe među oblicima moje svijesti, ono tamo u umu. infantilno. i zašto onda pisati ________________________________ i svi odu na bambus. ________________________________ trebam 10ak-god-premlado/do-30-god.-prestaro ljudsko meso jebeš ti pisanje. tu bi edited???? |
