srijeda, 28.11.2007.
Uspomena poslije lazi...
Zelio bih pjesmom da ti kazem,
zelio bi srcem,..ali ne mogu..
vise ni rijeći,
ne nalaze put.
....borim se sa uspomenama..
ali sve lijepo u zaborav ode..
Tuzni su putevi naši bili,
svaki korak nova bol..
svaka nova ljubav jedna laž vise
..jednom ces u sjecanja doci,
i osjetiti čudan nemir..
Znak da si nesto ostavila,
i da nikad vise..
to neces moci da vratis..
by: samson47
- 21:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
nekolicina anonimnih pjesnika...
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.
IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913-1943)