ponedjeljak, 26.11.2007.
zamisljam...
Ponekad samo zasutim, slusam tisinu
zamutim sliku, zamislim da si ti tu
zamislim srecu koja nas spaja
zamislim rijec svoju, koja osmijeh na lice tvoje stavlja...
java nije bitna, jer u njoj zajedno ne stojimo
tih nekoliko sati, zajedno si sudbinu ne krojimo
svi su protiv nas, samo okovi nas vezu
ali nitko siguran nije, jer do srca tvoga i moga ne dosezu...
pogledam te, reci mi tko smo mi
da li smo ostali samo dvoje nepoznatih na ulici...
ali slika ponovno se zamuti, postane sarena
postajes stvarna, nisi samo sjena
zagrljeni koracamo, zelimo nebo dotaknuti
uz zoru se probuditi, danom to ponoviti..
gledamo tisinu koja nas je zblizila
napustamo tugu koja nas je pratila
ispunjeni jedno drugim, poljupcima se skrivamo
tvoj dodir, moje hladne ruke, cekam da se u jedno stopimo..
i sad kad smo jedno, osijecam tvoj dodir
nema te tu uz mene, u srcu vlada nemir
shvatim da si bila iluzija srece koja vise nije tu
onih nekoliko sati zelim ponoviti al nema te tu....
by: Pjesnik ulice
- 20:45 -
